Potop na izborima nisu doživjeli pravaši, nego pravna država i demokracija!

dr Ruzica Cava
Drage prijateljice i prijatelji, Hrvatice i Hrvati!
Prošlo je tjedan dana od održanih prijevremenih parlamentarnih izbora u Republici Hrvatskoj, 11. rujna 2016. godine.
Ishod znamo, jer se izbori nigdje neće ponavljati, iako, zbog zakonske procedure, još nisu proglašeni službeni rezultati.
Dakle, HDZ ima osvojen 61 mandat, takozvana Narodna koalicija, na čelu sa SDP-om ima 54, Most 13, Živi zid sa partnerima 8, IDS/PGS 3, Koalicija Milana Bandića 2, HDSSB 1, Nezavisna lista Željka Glasnovića 1, te nacionalne manjine 8 mandata.
O tim izborima u glavnim medijima je bilo puno komentara, pa i u drugima, više-manje nezavisnim, različite provenijencije.
Interesantno, nisam zapazila da bilo tko govori o bitnim problemima tih izbora, nego samo, nekim čudnim meta jezikom političke korektnosti, o rezultatima takvih izbora kao o nečem normalnom i legitimnom.
Pitam, prvo, je li to zaista tako i drugo, zašto svi ti komentatori i analitičari govore na takav način? Nedostaje li tim ljudima nešto u mentalnom sklopu ili u inteligenciji?


Nekada sam davno slušala predavanje jednoga profesora, dr. sc. psihologije, koji je govorio da smo mi, većina ljudi tadašnjega vremena, prema psihološkim mjerenjima kvocijenta inteligencije uglavnom prosječne inteligencije, dok je jedan manji dio ljudi iznad prosjeka, a također drugi manji dio ispod prosjeka. Ujedno je rekao da bi mi, tadašnja većina sa prosječnom inteligencijom, kad bi se slučajno ili sticajem okolnosti dogodilo da većina ljudi postane iznadprosječno inteligentna, bili ispodprosječni.
No, ja vjerujem da se ništa glede toga stanja nije promijenilo. Tako je uvijek bilo i bit će, nadam se. No, pitam se zašto mi ljudi, takvi kakvi jesmo, iako normalne inteligencije ili čak neki i natprosječne, nismo razboriti, dobronamjerni, solidarni, blagi, pravedni, dobrostivi, vjerodostojni i savjesni i zašto nismo ispunjeni ljubavlju, odnosno zašto tu klicu ljubavi, koju smo dobili kao popudbinu na ovaj svijet, svojim začećem i rođenjem, to najveće blago, nismo u sebi razvili u najbogatije plodno i razgranato stablo? Sve smo to mogli, jer imamo razum i slobodnu volju. Bez toga nam je u svijetu, pa tako i u Hrvatskoj, sve ovako kako jest i kako vidimo.
Sama inteligencija ni sve znanje koje smo obrazovanjem stekli nije ni približno dovoljno za sretan, miran i kvalitetan život.
Što se tiče inteligencije i znanja, ona može biti element za neko najbolje, ali i za najužasnije djelovanje. No, u svemu je najvažnija mudrost, koja dolazi odozgo i ne ide, kako kaže poslovica, u visine oholosti, nego u dubine poniznosti.
Što je prava mudrost, svojim životom i naukom najbolje nam je pokazao Isus Krist u svome pravilu: "Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed. Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. O tim dvjema zapovijedima ovisi sav Zakon i Proroci." (Mt 22:37-40), ili, kako je već bilo rečeno u Starom Zavjetu: "Pred vas stavljam: život i smrt, blagoslov i prokletstvo. Život, dakle, biraj, ljubeći Boga svoga, slušajući njegov glas, prianjajući uz njega, da živiš ti i tvoje potomstvo." (Pnz 30:19-20).
Također, i prije Krista, i ljudi iz drugih naroda su razmišljali i osjećali slično u sebi, te, kad su jednom prilikom pitali grčkog filozofa Protagoru i rekli da je on mudar čovjek, odgovorio je: "Bog je jedini mudar, a ja sam samo ljubitelj mudrosti (philo-sophos)".
Takvi bismo, naravno, svi trebali biti, ako kažemo da smo pametni i onda se ne bismo ničega trebali bojati.
Ipak, to nisu oni koji ne govore istinu i koji nisu pravedni, koji se ne bore za svetost ljudskog života u cjelokupnom njegovu trajanju, koji se ne bore za dostojanstvo svakoga čovjeka, svakoga naroda i njegova prava na državu u svojoj domovini, kako bi sam, na pravedan način, tj. stvarno demokratski, birao svoju vlast, koja će djelovati u dobru interesu naroda kojega predstavlja, a i u solidarnosti sa svim drugim narodima i državama. Dakle, vlast koja neće slušati tuđinske nepravedne moćnike i pljačkati svoj narod za tuđe i svoje osobne umišljene interese.
Sve vlasti od 2000. godina na dalje u Republici Hrvatskoj nisu djelovale za narod niti su izabrane pravedno, u interesu naroda.
Tako nije ni ova od 11. rujna 2016. godine, jer nije pravedno ni demokratski zabrana.
Primjerice, bila je uobičajena totalna medijska diskriminacija nepoželjnih političkih stranaka i koalicija, neprekidna sotonizacija i hajka na sve nacionalne i domoljubne vrijednosti i materijalna neravnopravnost sudionika u natjecanju, jer su neke stranke i koalicije, unaprijed određene za pobjednike, trošile milijune kuna, a druge nisu imale ništa.
Također, pravna država, kao što vidimo, uopće ne funkcionira. U biračkim spiskovima su stotine tisuća fiktivnih birača. Glasovalo se bez potpisivanja birača, uz totalnu neravnopravnost i diskriminaciju gleda glasovanja hrvatskih državljana sa prebivalištem izvan Republike Hrvatske, te skrivanje i davanje lažnih informacija, i to uz nepravedan izborni zakon i puno drugih nepravilnosti.
Pri svemu tome, normalno se, nakon takvih izbora, govori o potopu pravaša.
Ne govori se da je samo koalicija POMAK, Hrvatska stranka prava, Hrvatska čista stranka prava, braniteljska stranka Akcija za bolju Hrvatsku i Obiteljska stranka, pored svih ignoriranja, dobila u cijeloj Hrvatskoj 13.180 glasova, koalicija HSP-a "Dr. Ante Starčević" 11.166 glasova, Autohtona hrvatska stranka prava A-HSP Dražena Keleminca 6.276 glasova, te još neke braniteljske i pravaške stranke oko 3.000 glasova. Ukupno 34.196 pravaških, braniteljskih i obiteljskih glasova ostalo je bez svoga predstavnika u Hrvatskom (državnom) saboru. Kakav je to izborni zakon koji to dopušta?
Tih 34.196 osoba moralo je se probijati kroz sve medijske manipulacije, balvane i barikade, da bi otkrili one kandidate i kandidatkinje za koje žele da ih predstavljaju. Ti glasači su zaista oni pravi borci i domoljubi, koji se nisu dali izmanipulirati ni zastrašiti, te po svaku cijenu misle svojom glavom i oni su naš veliki kapital i lavovi za našu budućnost. Oni sigurno mogu daleko više učiniti nego milijun zastrašenih i izmanipuliranih zabludjelih glasača, koji biraju manje zlo i ne vide da vukovi vrebaju iza plota. Stoga, zaista nisu pravaši doživjeli potop, nego trijumf, jer su sačuvali svoje ljudsko i narodno dostojanstvo, a čuvat će ga i dalje, uz Božju pomoć, kroz svoje veće zajedništvo!

dr. Ružica Ćavar