Članci

JE LI NIŠTAVA ODLUKA O UVOĐENJU KURIKULUMA ZDRAVSTEVNOG ODGOJA I DRUGE PRAVNE DVOJBE

I. Uvod

Uvođenje Kurikuluma zdravstvenog odgoja u škole otvorila je, između ostalog, i čitav niz pravnih pitanja, a osobito pitanja poštivanja  procedura i zakona. Zdravstveni odgoj u osnovne i srednje škole Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta (dalje Ministarstvo) je uvelo Odlukom 28. rujna 2012. Dakle osim samog sadržaja dijelova Kurikuluma, sporna je valjanost same odluke kojom se isti uvodi u škole. Nadalje, sporna je i procedura donošenja samog Kurikuluma.
Važnost odgovora na ova pitanja leži u potrebi zaštite  građana čija su Ustavom zajamčena prava povrijeđena ovakvim postupanjem izvršne vlasti. To su prije svega učenici, zatim roditelji i nastavno osoblje kao provoditelji samog Kurikuluma. Još valja istaknuti da osim Ustava kao temeljnog pravnog akta, postoji i Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama koji u ovom slučaju bitan i opasno zaobiđen.

 

II. Odluka o uvođenju, praćenju i vrednovanju provedbe Kurikuluma zdravstvenog odgoja u osnovnim i srednjim školama

U ovom dijelu ćemo se osvrnuti na samu Odluku o uvođenju Kurikuluma. Ovom odlukom koja je donesena 28. rujna 2012. Zdravstveni odgoj postaje obvezan u osnovnim i srednjim školama i to danom donošenja. Odluku je donio ministar temeljem čl. 39. Zakona o sustavu državne uprave (NN 150/11). Škole ne pripadaju u sustav državne uprave već u sustav školskih ustanova te je njihov rad i osnivanje reguliran Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama te Zakonom o ustanovama.
Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama propisuje u čl. 26. i 27. tko donosi kurikulum, a to je ministar. Dakle Ministarstvo je na nevaljanom pravnom temelju donijelo odluku i time je ona po našem mišljenju ništava odnosno nevaljala. Postavlja se pitanje pravnog lijeka. A  da bi se na to dalo odgovor  potrebna je analiza i dijagnoza.
Sada se nameće pitanje je li Odluka upravni akt. Naše je stajalište  da je. Prema Zakonu o općem upravnom postupku (NN 47/09-dalje ZUP) čl. 2. upravnom stvari se smatra svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o pravima , obvezama ili pravnim interesima fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje određeno upravno područje. Bitno je istaknuti da su karakteristike upravnog akta autoritativnost i jednostranost, nadalje konkretnost i to u dva smjera prema predmetu ( ovdje je to uvođenje Kurikuluma) i prema adresantima ( to su ovdje prije svega učenici kao obveznici pohađanja nastave) i također njegov neposredni pravni učinak. Također treba istaknuti i povredu pravnog interesa adresanata. Pravni interes mora biti neposredan, osoban i utemeljen na zakonu. Jer odluka o uvođenju ovog kurikuluma vrijeđa pravni interes učenika, roditelja, učitelja i nastavnika koji je utemeljena na zakonu i Ustavu.
Stoga bi pravni lijek bio Prigovor protiv odluke temeljem čl. 156. ZUP-a koji kaže: Osoba koja smatra da joj je drugim postupanjem javnopravnog tijela iz područja upravnog prava , o kojem se ne donosi rješenje, povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes, može izjaviti prigovor sve dok takvo postupanje traje ili traju njegove posljedice. Svrha bi bila da se pobijanjem odluke, uvođenje kurikuluma obustavi, a novom odlukom bi se kurikulum mogao uvesti u škole tek sljedeće školske godine što nam daje vremena za rješavanje problema oko samog kurikuluma.

III. Provedba kurikuluma u školama

Prema  Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama postoji propisana procedura. O tome nam govore čl. 28. da kurikulum mora proći i postupak u školama od strane Školskog odbora u zakonom predviđenim rokovima, st. 8. : Godišnji plan i program rada donosi se na osnovi nastavnog plana i programa i školskog kurikuluma, a donosi ga školski, odnosno domski odbor do 30. rujna tekuće školske godine. Iz ovog se jasno vidi da škole nisu mogle donijeti zakonom propisan plan i program  zdravstvenog odgoja. Tako da nije jasno kako će se provoditi niti tko će provoditi pobijanom odlukom uvedeni zdravstveni odgoj.
Nadalje,  tu je i onemogućavanje sudjelovanja roditelja. Prema ZUP-u stranci se mora omogućiti sudjelovanje u postupku. Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama je posebno propisano u čl. 135.  Roditelj učenika ima pravo i obvezu sudjelovati u njegovom obrazovanju. Navedenim postupcima Ministarstva grubo su prekršena opća načela upravnog postupka, Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama , prava  stranaka da sudjeluju u postupku u kojem se odlučuje o njihovom pravu i pravnom interesu da odgaja odnosno bude odgajano, sukladno svojim uvjerenjima, odnosno obveza da sudjeluje u obrazovanju svojeg djeteta. Također je i prekršen čl. 19 Ustava RH u kojem se nalaže da pojedinačni akti državne uprave i tijela koja imaju javne ovlasti moraju biti utemeljena na zakonu te donesena u zakonom propisanom postupku.

IV. Povrijeđeno pravo odnosno pravni interes

Temeljem Ustava RH čl. 40. jamči se sloboda savjesti i vjeroispovijedi i slobodno i javno očitovanje vjere ili drugog uvjerenja., te čl. 63. nameće dužnost roditelja da odgaja svoju djecu i slobodu samostalnog odlučivanja o istom. Nadalje, se nameće pojedinim nastavnicima i učiteljima da podučavaju nešto što je u potpunoj suprotnosti s njihovom savješću, vjerom ili uvjerenjem. Također prema čl. 70. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama nameće se obveza zaštite prava učenika:  Učitelji, nastavnici, stručni suradnici i ostali radnici u školskim ustanovama dužni su poduzimati mjere zaštite prava učenika te o svakom kršenju tih prava,......,odmah izvijestiti ravnatelja školske ustanove koji je to dužan javiti tijelu socijalne skrbi, odnosno drugom nadležnom tijelu. Ovaj članak može pomoći kod prigovora savjesti nastavnog osoblja.
U školama postoji i vijeće roditelja čiji je rad, djelokrug, ustrojstvo i svrha propisan Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama u čl. 137. između ostalog se navodi st. (4) Vijeće roditelja daje mišljenje o prijedlogu školskog kurikuluma, godišnjeg plana i programa rada, raspravlja o izvješćima ravnatelja o realizaciji školskog kurikuluma, godišnjeg plana i programa rada škole, razmatra pritužbe roditelja u svezi s odgojno-obrazovnim radom, predlaže mjere za unapređenje obrazovnog rada, predlaže svog člana školskog odbora te obavlja i druge poslove u skladu sa statutom škole. (5) Ravnatelj škole dužan je u najkraćem mogućem roku obavijestiti vijeće roditelja o svim pitanjima od općeg značaja za školu. (6) Ravnatelj škole, školski odbor i osnivač dužni su, u okviru svoje nadležnosti, razmotriti prijedloge roditeljskog vijeća i pisano ga o tome izvijestiti.
Dakle, toliko je očito kršenje zakona i zaobilaženje roditelja i njihove uloge u školama. U stvari, ovaj je slučaj pokazao koliko roditelji malo znaju o svojim pravima i mogućnostima utjecaja na odgoj i obrazovanje svoje djece. U tom smjeru bi bilo dobro organizirati tribine i programe na temu osvješćivanja roditelja o njihovim pravima i dužnostima i poticati ih na aktivno sudjelovanje i vršenje svoje odgojne, ali i obrazovne funkcije.

  Republika Hrvatska je potpisnica mnogih međunarodnih ugovora i konvencija koje su po svojoj pravnoj snazi iznad zakona, a kojima se također kao i Ustavom jamči pravo na slobodu savjesti,  mišljenja i vjeroispovijedi te dužnost odgoja. Npr. Europska Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u čl. 9. štiti slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovijedi, te Protokolom iz 1952. u čl. 2. štiti Pravo na obrazovanje te navodi: U obavljanju svojih funkcija povezanih s odgojem i poučavanjem država će poštivati pravo roditelja da osiguraju odgoj i poučavanje u skladu sa svojim vjerskim i filozofskim uvjerenjima. Također Konvencija o pravima djeteta u čl. 14. jamči djetetu pravo na slobodu savjesti i vjere te dužnost države da pomogne  roditeljima da mu  to omoguće.

V. Donošenje kurikuluma

Uvođenje kurikuluma u škole mora se provesti na zakonu propisan način. Postupak se sastoji u izradi programa, recenziji programa od strane stručnog povjerenstva, javne rasprave, edukacije nastavnika te završno uvođenjem programa. To su informacije koje se mogu naći po internetskim stranicama i forumima. Međutim, kojim propisom je točno reguliran postupak donošenja samih nastavnih planova i programa koje onda ministar uvodi u škole obavijeno je velom tajne. Što je po našem mišljenju velik problem.
Netransparentan je postupak donošenja samih nastavnih planova i programa. Otvaraju se pitanja tko, kako i najvažnije temeljem kojeg propisa i kojom procedurom sastavlja što će naša djeca učiti u školama. Koji su mehanizmi kontrole?!

VI. Zaključak

Pravni lijek za ovo bi sigurno bile ustavne tužbe, ali ostaju otvorena i pitanja naknade štete ovakvim postupanjem ministarstva uz traženje privremene mjere. Te svakako svim legalnim i legitimnim instrumentima utjecati na transparentnost donošenja nastavnih planova i programa u škole! Znači nastojati djelovati preventivno.
Još mnoga pitanja ostaju otvorena. Stoga zbog naše budućnosti (djece) potrebno je otvoriti rasprave i početi djelovati na svim poljima te pomoći prije svega roditeljima da iz pozicije objekta postanu aktivni sudionici u odgoju i obrazovanju svoje djece!
Stoga je Obiteljska stranka i određeni broj roditelja izjavio prigovor protiv Odluke Ministarstva i time započeo pravnu bitku za zaštitu svojih prava.


Katarina Tonković Pigac, dipl. iur.
i pravni tim Obiteljske stranke