Članci

Pismo jedne bake koja diže svoj glas za unuke

U našu redakciju je pristiglo ovo pismo. Pročitajte ga. Zabrinuta baka diže svoj glas za unuke. Između kaže: Zato podižem svoj glas i obraćam se svima Vama koji ste na odgovornim pozicijama i koji ste u prilici donositi zakone „za“, a ne „protiv“ obitelji i braka. Apeliram za hitno donošenje obiteljske, društvene strategije uvažavajući prioritetno rješavanje demografskog pitanja. Jer bez djece, mladih i zdravih obitelji nema bolje budućnosti i napretka zemlje.
  Autor: Marijanka Globan  Izvor: Dnevno.hr  


Nedavno sam po drugi puta postala baka! Vjerujte mi, predivan osjećaj. Ima li što ljepše i nevinije od maloga djetešca, tako nemoćnog a istovremeno nevjerojatno moćnog. Iz ljubavi dvoje mladih rodio se novi život. I kako to već biva, unučica će biti upisana u Knjigu rođenih za 2013.godinu, ući će u statistiku ... To je dobra vijest, rekli bismo, imajući na umu demografsku sliku drage nam domovine. Njeni roditelji, visoko obrazovani, zaposleni ljudi - i to je dobro, naravno. Spremni imati još djece ...
Ali, ovi mladi ljudi teško će uspjeti ostvariti svoje snove sami - bez naše podrške i pomoći cijeloga društva. U realnosti života vidimo mnoštvo prepreka stavljenih na put obitelji s djecom, njihova odrastanja i odgajanja. A oni su (kako to volimo reći) naša budućnost.
Većina mladih obitelji nema riješeno stambeno pitanje, rođenjem djeteta prihodi padaju - naročito tijekom drugih šest mjeseci roditeljskog dopusta. Prije povratka na posao treba riješiti pitanje čuvanja djeteta. Jaslice (ako ih dobijete); baka/djeda servis (ako je moguće) ili dadilja (ako imate financije). Sve tri opcije imaju i svoju drugu stranu medalje.
U javnosti se opet govori o izmjenama Zakona o radu. Ono što mi je naročito zapelo za oko i uho jest govor o prekovremenom radu kao i o drugim pravima iz radnog odnosa (koja se najčešće smanjuju). Svjedoci smo zloporabe prekovremenog rada, pa oni „sretni“ šutke (zbog straha) rade i 12 sati dnevno, a da se to ne evidentira niti plati. Jesmo li svjesni što znači za mlade majke, neposredno nakon rodiljnoga dopusta, raditi za privatnog poslodavca od jutra do sutra? Što se u međuvremenu događa s njihovom dječicom? Tko brine i skrbi o njima, tko ih odgaja? Nemaju li djeca pravo na svoje roditelje, njihovu prisutnost i slobodno vrijeme? A roditelji na život dostojan čovjeka. Nitko ne može zamijeniti mamu i tatu, naročito u prve tri godine života.
I sama sam bila zaposlena  žena, majka s više djece. No, tada se uobičajeno radilo  8 sati dnevno pa je bilo vremena i snage za djecu, muža i obitelj. Djeca su imala priliku izrasti u zrele, odgovorne, vrijedne ljude.
Želim da i danas bude tako. Zato podižem svoj glas i obraćam se svima Vama koji ste na odgovornim pozicijama i koji ste u prilici donositi zakone „za“, a ne „protiv“ obitelji i braka. Apeliram za hitno donošenje obiteljske, društvene  strategije uvažavajući prioritetno rješavanje demografskog pitanja. Jer bez djece, mladih i zdravih obitelji nema bolje budućnosti i napretka zemlje.
Tražim li nemoguće?
Draga moja unučadi, sadašnja i buduća, želim da znate kako vašoj baki nije svejedno kakvo ćemo vam društvo i svijet ostaviti iza sebe, mi odrasli.