Članci

PISMO POTPORE OBITELJSKE STRANKE HAŠKIM UZNICIMA

PRI SVETOM KRALJU
Matiji Lisičaru
Prozor Stjepanovog Doma
Priča gotski san;
Modri tamjan i aroma
Puni sveti stan.

Stanac kamen, hrabri Toma
Erded, Bakač ban,
Heroj sisačkoga sloma
Sja ko onaj dan.
U katedralu, kad su teške noći,
Na Banov grob zna neka žena doći
S teškim križem cijele jedne nacije,
A kip joj veli: Majko, audiant reges:
Regnum regno non praescribit leges,
I dok je srca, bit će i Kroacije!
A. G. Matoš


  U povijest hrvatskog naroda utkana je čežnja. Čežnja za "biti svoj na svome". Toliko je duboko ukorijenjena ta čežnja, da sva silna stoljeća, razne vojske, religije i sva sila koja se nije štedjela, nije ju izbrisala. Kao da su majke svojim mlijekom hrvatskim junacima usadile ponos i prkos da stoje uspravno i čvrsto, da ne odustaju dok se ta čežnja ne pretvori u stvarnost.
 I da, nažalost, kroz stoljeća pamtimo mnoge hrvatske uznike u tuđinskim tamnicama, koji su trpjeli i platili glavom borbu za slobodu, mnogi kojima je jedini grijeh bio što žele biti "svoj na svome". Ono što je mnogim narodima ne upitno, Hrvatima je uvijek negirano i uvijek suđeno za pokušaj ostvarivanja samostalne i neovisne Hrvatske domovine!
  Sjetimo se samo Zrinskih i Frankopana te drugih iz naše daljnje povijesti. Sjetimo se ne tako davne prošlosti kada su na tisuće Hrvata platile glavom, bez suda, bez suđenja, bez groba, zbog  na kratko ostvarenoga sna o vlastitoj državi.
 Ali Hrvati su narod koji ne odustaje, nikada! Hrvati su narod koji se nada, uvijek! Hrvati su narod koji su dosanjali svoj san i usprkos svemu žive u svojoj državi. Ali borbi nije kraj! Mnogima je to kost u grlu. Mnogima smeta to ime hrvatsko. Mnogima smeta jedinstvo hrvatskoga naroda.
 Sude nam. Sude nam što smo ostvarili pravo na samoodređenje. Sude nam jer su Hrvati u ostvarenju svojega sna išli s krunicama oko vrata. A to je značilo da postoje pravila i da cilj ne opravdava sredstvo, to je zančilo pomoći svakome pa makar on bio i tvoj neprijatelj, mada bio i utamničen zbog toga! Hrvati su takav narod: poštujemo tuđe, a svoje ne damo!
 I još uvijek Majka nosi križ ove nacije, i još su teške noći. I čini se kao da gubimo bitke. Ali sve to nas jača, i svaka nepravda i svaka kap prolivene krvi i svaki život prinesen na oltar Domovine san o slobodi čini javom, jer to Kraljevstvo hrvatsko gruda je, ali i svaki čovjek.
 I zato vi što ste u tamnicama tuđinskim. Vi koje su izdali "vođe" hravtske države, znajte da vas nije izdao hrvatski puk, hrvatski puk i u Republici Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini!
Puni ponosa što ste naše gore list, želimo vam zahvaliti što ste sačuvali dostojanstvo hrvatskog ratnika  i junaka, što ste u ovom vremenu pokazali ljubav, hrabrost i dostojanstvo. Povijest je učiteljica života i uči nas da istina ipak dođe na vidjelo i da je pravda možda spora , ali dostižna.
 Još uvijek kuca snažno i ponosno, srce hrvatsko i bit će Kroacije kako kaže pjesma gore!!
 A mi ćemo biti jedinstveni i hrabri i boriti se na svim poljima da budemo dostojni vaše žrtve!


Obiteljska stranka                                                                             Mate Knezović, predsjednik