Članci

PISMO IRENE DUBRETA PREDSJEDNIKU REPUBLIKE HRVATSKE

Poštovani predsjedniče Republike Hrvatske, gospodine Josipoviću!

U listopadu 2011. godine, primili ste me kao predstavnicu zagrebačkih udovica poginulih branitelja u Domovinskom ratu, gdje sam Vam prezentirala Inicijativu za zaštitu dostojanstva i prava hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji, čiji sam autor 2011. godine.
Premda sam osnivač republičke i zagrebačke udruge udovica hrv. bran. 1993. i 1994. godine, svojevoljno sam se razišla 2012. godine sa nekim članicama zagrebačke udruge iz principa iste Inicijative, jer se protivim privilegiranju udovica 2012. godine (ostvarivanje svih prava i nakon udaje udovica ili dvostruke mirovine - HR i BiH itd).
Nemam namjeru polemizirati s Vama, ali kao ljubaznom i tolerantnom Predsjedniku Republike Hrvatske izjavljujem Vam samo prigovor na Vaš kratki govor povodom Dana državnosti u HNK-u u Zagrebu 25.6.2013. godine, u dijelu u kojem navodite prisjećajući se hrvatske borbe za neovisnost, kako današnju slobodu dugujemo braniteljima i svim domoljubima koji su dali sve, pa i živote, za Hrvatsku.


Tisućama godina, Proglas ljubavi u Svetom pismu, Iv, 15 definira, da nema nitko veće ljubavi od onoga koji svoj život za prijatelje položi.
Dakle, ni veće ljubavi, ni veće sve, nije veće od polaganja svog života za spas drugih, bližnjih.
Naši mučeni i ubijeni hrvatski branitelji u svesrpskoj agresiji na Hrvatsku, naši muževi, očevi i djeca, sve su nam ostavili, sve tvornice, bolnice, znanost gdje su radili, svoje obitelji, ulice, gradove, proračune, Hrvatsku, položivši pri tome sve svoje, svoje živote za spas tih tvornica, bolnica, znanosti, svih obitelji, ulica, gradova, proračuna, Hrvatske.
Njihov položeni život veći je od svega toga, znak je najveće ljubavi i najveće vrijednosti. Jer, nisu mučeni i ubijeni hrvatski branitelji dali sve, pa usput i život za Hrvatsku. Ne, oni su položili doslovce sve - svoj život, da bi mi svi u Hrvatskoj dobili doslovce sve - naš život i Hrvatsku.
Moj prigovor, možda je nekome igra riječi, ali ipak upućuje na slijedeće zaključke:
1. da u Hrvatskoj moramo s poštovanjem odnositi se spram onoga što su mučeni i ubijeni branitelji sačuvali u svesrpskoj agresiji, nas same i Hrvatsku koja neizmjerno vrijedi, ako je vrijedila njihovih neizmjerno vrijednih tisuća i tisuća i tisuća života.
2. da sukladno Vašem navedenom govoru " pomirili smo se sa susjedima ...", morali bi se pomiriti sa susjedima samo na pravedan način spram ubijenih branitelja, nestalih, silovanih, uništenih, razorenih obitelji, sela i gradova Hrvatske u svesrpskoj agresiji nad Hrvatskom. Jer, proces pomirenja Hrvata sa agresorima je odavno započeo, taj proces samim Hrvatima je pomogao da se ne osvećuju, ali agresorima pomirenje jedino može dobrosusjedski pomoći na način ukoliko se pokaju i nadoknade štetu za ubijanje i uništenje svega diljem Hrvatske i diljem Srbije u srpskim logorima i zatvorima.
Na kraju, sustiže nam 1. srpnja, poštovani predsjedniče Republike Hrvatske!
Upravo, zato vjerujem da Vam u pravo vrijeme ukazujem, što je pravo, a što krivo spram poštovanja domoljubne žrtve u Hrvatskoj. To je moralna Europa uvijek razumjela i nije zaboravila ili odustala procesuirati i kazniti zločince radi ubijanja naroda i pojedinaca!
S poštovanjem, udovica Domovinskog rata Irena Dubreta                           26.6.2013.g.