Članci

Zvonko Bušić – još jedna umrla melodija

Svoj javni i politički život Zvonko Bušić počeo je u središtu Zagreba sa svojom sadašnjom suprugom Jullien Eden Schultz. Daljnja borba za Hrvatsku odnijela ga je preko sedam gora i sedam mora, odnijela ga je preko gotovo svih država i kontinenata, da bi završio u zatvoru „najslobodnije“ države (SAD), predstavljajući u njemu i toj državi hrvatskoga Mandelu, ali s daleko manje publiciteta i uvažavanja. Tako je bilo prije nego je izišao na „slobodu“, tako je postalo i poslije izlaska iz zatvora i dolaska u najljepšu mu zemlju i među najdraže mu ljude.
 Dugogodišnji boravak u zatvoru i izvan Lijepe Naše, visoko postavljeni ciljevi i ideali, entuzijazam s kojim se rodio i živio oštro su ga sukobili s grubom hrvatskom stvarnošću i svakodnevicom. Nju bi Zvonko vjerojatno riješio i pobijedio, ali pokretanje svojih ljudi i njihovo mijenjanje i aktiviranje odvelo ga je u Platonovu pećinu iz koje nije htio sam.


Borac za Hrvatsku bez zadrške, bio je i ostao hrvatsko srce za Hrvatsku. Jedan od posljednjih političkih emigranata koji to nije nikada prestao biti. Možemo reći i jedan od posljednjih hrvatskih revolucionara koji se nije mirio s našom ustajalom žabokrečinom, konzervativizmom, lijenosti, inertnosti, umrtvljenosti. Revolucionar koji je radije sam sebe pojeo, nego da ga jede revolucija.
Nije mogao više živjeti u Platonovoj pećini. Umro je naglo, iznenada i opet radi ideala, svjetla koje je vidio, ali nije sam mogao, niti htio do njega. Radije se odlučio sam opet na svoj put i na svoj način. Cijeli je svoj život bio i ostao svoj.
Slučaj ili izbor je htio da je Zvonko  svoj politički i javni život završio tamo gdje ga je počeo. I s kime ga je i počeo. Sa svojom Jullien, u svojoj obitelji, u svome domu. Obiteljska stranka u tome vidi vezu i simbol: ljubav, supruga, obitelj, dom, narod i domovina. 
Jedan naš pjesnik napisa „tako umiru naše melodije“. Tako umiru i beskompromisni borci i revolucinari, ratnici i domoljubi, oni koji su spremni i „život svoj dati za druge“. Veće ljubavi od te nema. Zvonko nam je poslao jasnu i glasnu poruku. Na nama je da ideale koje je gledao i za koje se Zvonko cijeli svoj život borio provedemo u djelo i uredimo svoju Hrvatsku. Mi to trebamo, mi to možemo i mi to hoćemo. A Zvonko nas neće ostaviti, on svoje Hrvatske i svog hrvatskog naroda ne može ostaviti. Tamo gdje jeste, u Svjetlu i tamo će biti s nama. Još više, jače, srčanije i punije.
A tebi dragi naš Zvonko neka je laka hrvatska zemlja! Počivaj u miru i neka ti je vječni pokoj! 

Za Obiteljsku stranku
Stipo Pilić, prof.