Članci

HRVATSKOJ PRIJETI POTPUNI KRAH PRAVOSUDNOG SUSTAVA

mate knezovic7

Hrvatski pravosudni sustav je pred potpunim krahom. Taj sustav već je duboko načet stalnom šutnjom samog pravosudnog sustava. Tek smo odnedavno počeli slušati glasiće pojedinih pravosudnih dužnosnika o tome. Nije li nedavno predsjednica Ustavnog suda zavapila da pravosudnom sustavu prijeti potpuni slom. Slom pravosudnog sustava je jednak potpunoj tiraniji i bezvlašću. Upravo takav proces se događa. Umjesto pravosudnog sustava koji je lav i koji se nikoga, doli Ustava, zakona i pravde ne boji, on je miš i većina pravosudnih dužnosnika ponašaju se kao miševi koji moraju slušati lava koji će ih u suprotnom pojesti. Naravno da je u ovoj igri lav Vlada.


Javnosti su poznati tek neki medijski eksponirani slučajevi u kojima lav prijeti mišu da će ga pojesti ako ga ne sluša. Jedan od tih slučajeva je Zdravstveni odgoj. Odluku o uvođenju zdravstvenog odgoja i Kurikulum zdravstvenog odgoja poništio je Ustavni sud Republike Hrvatske. Međutim, umjesto pokoravanja toj i takvoj odluci, njenom sadržaju i uputama Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta donijelo je sadržajno (u bitnom i proceduralno) isti Kurikulum. Ustavni sud je zašutio. Sramotno! Ustavni sud ima ovlast sam utvrditi je li neka njegova odluka provedena. Zbog toga je radi zaštite svog ugleda i Ustava trebao sam pokrenuti ocjenu ustavnosti nove odluke i kurikuluma. No izabrao je šutnju. Zar će netko poštivati takav Ustavni sud? Ustavni sud se svojim popuštanjem doveo u tešku, gotovo bezizlaznu, situaciju. Izvršna vlast je nesumnjivo nasilna i podla. Njoj ustavni poredak i poštivanje ljudskih prava i sloboda znači ko i lanjski snijeg. Takvoj vlasti čak i takav slabašan Ustavni sud predstavlja smetnju jer ona hoće sve, baš sve.
Ustavni sud napravio je nekoliko ne samo pravnih nego i strateških grešaka. Pomislio je, naime, da se može riješiti suđenja zbog povrede ljudskih prava u pojedinačnim odlukama. Tako se poveo za Europskim sudom za ljudska prava koji na arbitraran način odlučuje. Jasna Omejac javno je izjavljivala da odvjetnici ne znaju napisati ustavne tužbe. Tako je Ustavni sud rješenjima odbacivao (i odbacuje) tužbe zbog pojedinačnih kršenja ljudskih prava. Time je Ustavni sud mislio riješiti svoj problem velikog priliva tužbi. Na žalost nije prepoznao problem i uhvatio se u koštac s tim problemom nego je počeo slati, umjesto odluka čija se zakonitost može preispitati, obične šprance. Neki suci Ustavnog suda su to uvidjeli i nastoje ispraviti štetu, no većina i dalje „štanca“ rješenja kao na traci.
Drugi strateški promašaj je taj što se Ustavni sud, bez ikakvog ustavnopravnog temelja, oglasio nenadležnim u kontroli ustavnosti međunarodnih ugovora. Na taj način u Hrvatskoj možemo reći da je dopustio drugi, paralelni najviši pravni akt koji egzistira uz Ustav, a to su međunarodni ugovori. Tako je Hrvatska dobila jedinstven pravni položaj zahvaljujući bijegu Ustavnog suda od svoje ustavne odgovornosti.
Treći strateški promašaj Ustavnog suda je mirno promatranje donošenja stotina neustavnih zakona, a da sam nije ni u jednom slučaju reagirao. Ustavni sud, koliko je meni poznato, ni u jednom slučaju nije po službenoj dužnosti pokrenuo postupak za ocjenu ustavnosti pojedinog zakona ili pojedinih odredbi zakona ili nekog drugog akta s Ustavom. U Hrvatskoj zadnjih godina i ne postoji niti jedan jedini važniji zakon koji bi mogao izdržati ozbiljniju kritiku njegove ustavnosti. Dapače, donošenje zakona možemo promatrati kao jednu vrstu industrije u koju su uključeni uvijek isti ljudi koji uvijek iznova popravljaju ono što su u zadnjim izmjenama i dopunama katastrofalno napravili.
Dakle, Ustavni sud ne samo da nije bdio nad ustavnošću zakona i drugih akata i štitio ustavnopravni poredak nego je sudjelovao aktivno i pasivno u urušavanju cijelog pravnog sustava.
Možete zamisliti kakva je situacija ustavnosti i zakonitosti na ostalim sudovima. Primjerice, Upravni sud je postao branitelj nezakonitih akata upravnih tijela i tijela s javnim ovlastima. I one odluke koje donese upravna tijela i tijela s javnim ovlastima rijetko (i sve rjeđe) izvršavaju.
Stanje u pravosuđu nije teško, nego dramatično. Optužbe uglednih pravnika da Vlada ruši ustavni poredak su dramatični pozivi da se veliko zlo sprema. Stvoreni su svi uvjeti da se najbolji suci sotoniziraju i izbace iz sustava. Državno odvjetništvo već odavno nije samostalno i neovisno pravosudno tijelo. Javnu demonstraciju vidimo ovih dana u slučaju Perković i Mustač. Državno odvjetništvo te njegovi odjeli (Građansko upravni odjel, Kazneni odjel i USKOK) u cijelosti su obična transmisija političke volje vladajuće kaste. To mi koji smo u tom poslu najbolje znamo i vidimo. No, ovi posljednji događaji pokazuju da je car gol i da njegovu golotinju može vidjeti cijeli hrvatski narod i međunarodna zajednica.
Ovo je mali prikaz drame koja se događa u pravosuđu. U državnim institucijama stanje je bitno gore. U tim tijelima javne vlasti nikog nema tko bi smio upozoriti da Vlada ruši cjelokupni državnopravni sustav i uspostavlja klasičnu diktaturu.

Mate Knezović, predsjednik Obiteljske stranke