Članci

VLADA PRODAJE SVE DO SADA STVORENO, A DRŽAVU VODI U KAOS KAKO BI POJEDINCI OSTVARILI SVOJE PRIVATNE INTERESE

Nije prošlo ni mjesec dana kako je usvojen proračun za ovu godinu, a naš račundžija Linić već priprema njegovu dopunu i na sve strane traži novac, smišljajući pri tome kome zgrabiti iz džepa. Kako nam dosadašnje iskustvo i bogata prošlost račundžije jasno kao dan govori sve će napraviti da otme od svih, a ne samo od nekih. Sebe i svoje kolege u vladi, sudstvu i Hrvatskom Saboru, bez obzira radi li se o vladajućim ili oporbi. Naše spasitelje treba poticati da što više nastave raditi na svojoj demokraciji i politici. Sve u skladu s uspješnom i plodnom suradnjom financijskog kapitala koji ih je ustoličio da harače i čiste tavane, kao ono pedesetih godina kada su njihovi učitelji, djedovi i očevi čistili tavane naših djedova i očeva.

Kada su i tavane počistili samilostivo su im izdavali proizvode koje su im otimali i davali ih na kredit koji su otplaćivali i odrađivali u idućim godinama. Kada su dugovi narasli da ih se više nije moglo ni teoretski vratiti odlučilo se otvoriti granice i pustiti te vječne i nepopravljive neprijatelje (ustaše, četnike, baliste, bjelogardejce) rajskog komunizma izvan zemlje. Ne događa li se sve ponovo isto. Počistiše tavane, počistiše prljavu industriju, privatiziraše kao onomad kada nacionaliziraše i konfisciraše, ostalo je još nešto (previše) stambenog prostora, nešto zemlje, zraka i vode. Ima čak i još nešto radnika, većina njih sluge, da ne kažem robovi našeg račundžije i njegovih poduzetnika koji nas hrabro ponovo vode u rajski komunizam. Hrvatski povjesničari gornje su teme ili tek načeli ili ih se nisu ni taknuli. Jer kojem bi to ministru palo na pamet dati tim retrogradnim nostalgičarima da nas podsjećaju kako nam je bilo lijepo u socJugoslaviji, pa da njihov narod ne daj Bože nauči i napokon shvati tko ga i kako vodi. Još u ovoj vladi u kojoj su sve sami progresivci  naprednjaci. Čudi me kako nema ni jedne napredne stranke u toj kukukuku koaliciji?
 Ovim prilično dugim uvodom ne želim ići u povijest i objasniti sve što nam iz bogate povijesti nudi ova, do sada najuspješnija vlada. Za to bi trebalo i više timova povjesničara, ali njihovu plaću treba netko zaraditi. Taj netko je gospodarstvenik od seljaka – poljodjelca, preko radnika do istnskih poduzetnika koji će živjeti i u radu i predanju umrijeti za ovu zemlju. Isto onako kako su to činili oni koji su je branili golim grudima kada su je svi napadali. Ima li u ovoj zemlji takvih? I želi li uopće netko raditi za ovu zemlju i za ove ljude, a kamoli i život dati za nju? Jer što će nam život, ako smo ga potratili, ako smo rasuli ono što su naši preci svim svojim snagama stvarali iz ljubavi prema nama.
 Naša nam vlada od početka jasno pokazuje i govori da je njezin jedini program rasipanje, raskopavanje, uzimanje, otimanje i rasprodaja svega živoga i mrtvoga. Zato je posljednji trenutak okupljanja svih onih kojima je stalo do ove zemlje, njezinih ljudi i budućnosti. Ova vlada će vladati koliko će vladati. Za nju i nas, njezine podanike i uhićenike najbolje bi bilo da ode što prije. To se ipak neće dogoditi, jer ona ima misiju koju su joj dali oni koji su je i doveli na ovo mjesto. Vidim potrebu stvaranja tima političara I gospodarstvenika koji će biti spremni u svakom trenutku uhvatiti se u koštac sa svim brojnim problemima u koje sun as dovele sve dosadašnje, a ponajviše sadašnja, najuspješnija vlada. Nisam zastupnik teze kako će tamo neki ekonomisti sami riješiti sve probleme, riješiti ih možemo samo svi. Ipak, mislim da treba postojati jaka jezgra, jaki tim i političara i ekonomista – gospdarstvenika, kako bi sve počelo davati pozitivne rezultate. Političari trebaju biti korektiv i pratiti jesu li potezi ekonomista – gospdarstvenika u skladu, moraju im davati podršku gdje god je to potrebno, ali trebaju i paziti da nešto ne krene po zlu i  negativno. Taj tim bi se trebao početi stvarati sada i odmah i odmah treba početi raditi. Ne bi bilo dobro stvoriti sada nekakav tim, politike radi, kako to kod nas uvijek jeste i potom završi kao i naše gospodarstvo. Naše je gospodarstvo toliko nisko, da niže ne može biti. To zna i vidi i obrazovan i  neobrazovan i pametan i lud. Igrati se s ljudima koji bi bili u tom timu (kao što se do sada igralo sa sličnim timovima) bilo bi ne samo neozbiljno, nego i pogubno za sve. Kada se tim osnuje treba dobro zasukati rukave, izvaditi sve moguće projekte i modele i raditi.
 Nestaje mi riječi. Ne, ne želim više pisati, ni pričati. Čekam tim, spremne na i za rad za ovu zemlju i njene ljude. Dok nam srce bije.

U Zagrebu, 26. siječnja 2014.                                                                Stipo Pilić, prof.