Članci

NAGODBA

Povijest nas uči da je kroz čitavu ljudsku povijest bilo nasilja, nepravdi, ratova, otimanja i uopće nastojanja da jedan čovjek ili jedan narod ovlada drugim čovjekom ili narodom. Zlo se u raznim oblicima počelo umnažati kroz ljudsku povijest. Ipak događaji na jednom kraju svijeta nisu direktno utjecali na događaje u drugom kraju svijeta.
Razvojem čovječanstva a osobito suvremenim tehničkim i tehnološkim dostignućima spirala zla kao da je poprimila dramatične razmjere. Svijet je, kaKo se danas veli, postao „globalno selo“. Danas je dovoljno da neka prirodna katastrofa pogodi neku regiju na globusu da se isti čitav potrese. Dovoljno je da u jednoj državi bijesni rat njegove se posljedice reflektiraju na globalnoj razini. Ovo nam jasno govori da je kuća globalizma izgrađena na pijesku. I što je građevina veća, a jer nema čvrste temelje, to će biti i veća ruševina, pod kojom će mnogi, na žalost, nastradati.


 Ako proučimo biblijsku povijest uočit ćemo mnoštvo sličnosti a mogao bih reći i mnoštvo istosti sa „ovdje i sada“. Biblija nam, osobito, Stari Zavjet govori o odnosu Boga i pojedinca kao i Boga i izabranog naroda. Bog se brine za narod, ali zauzvrat traži vjernost i poslušnost. Posljedica vjernosti bio je Božji blagoslov, mir i blagostanje. Posljedica nevjere i izopačenosti bilo je prokletstvo.
Prokletstvo je sa sobom nosilo: ratove, glad, pustošenje, smrt, ropstvo, progonstvo itd. Zapazit ćemo da su promjene takvog teškog stanja u pravilu slijedile nakon duhovne obnove. Tek obnovom duha, obraćenjem i pokorom moglo je doći i do materijalne obnove.
Ovi nam biblijski događaji i odnosi osvjetljavaju dramatično stanje u kojem se danas nalazi čitav svijet i naša Domovina. Ovdje ću se ograničiti na događanja u našoj Domovini.
Naš je narod ponajprije teško stenjao u krvavome ratu.   Ne želim ulaziti u sve kontroverze vezano uz rat za Domovinu. Ono što me zanima, a vjerujem i druge; što je nakon tolike ljubavi, hrabrosti i žrtve za Hrvatsku, pošlo naopako. Koji je uzrok pošasti koja pustoši Hrvatskom i to u svim dimenzijama: duhovnoj, intelektualnoj, materijalnoj, demografskoj, moralnoj, naravno i nacionalnoj?
 Uzrok svega je kompromis. Klaićev Rječnik kaže da kompromis dolazi od lat. Riječi „ compremissum = uzajamno obećanje, nagodba, sporazum; suglasnost među različitim mišljenjima postignuta uzajamnim ustupcima“.
  Pogledajmo nekoliko zvučnih kompromisa u suvremenoj Hrvatskoj povijesti.
- Pomirba među Hrvatima.  Možda je ovaj kompromis i najzvučnija obmana u hrvatskoj bližoj prošlosti. Postignut je „dogovor“  između klasnih vladara i puka. Klasni vladari više neće biti klasni već privatni vladari a puk će biti sretan jer više njime neće vladati klasni vladari nego privatni vladari.
 Oni koji su činili zločine – neće odgovarati za iste a žrtve ih neće tužiti. Tako smo se svi lijepo izmirili pod parolom „Tko je jamio, jamio je“. I točka.
- Stvorit ćemo Hrvatsku i „sa crnim vragom“. Naš učitelj Isus kaže da se ne može služiti dvojici gospodara. Obzirom da je đavao prizvan u začeću Hrvatske države, on ju sada pustoši a mi trpimo. Jeste li vi za Hrvatsku s crnim vragom. Ja nisam!
- Treći veliki kompromis glasi „Između dva zla biraj manje“. Ovaj je kompromis, zapravo, i najčudniji jer je izašao iz usta duhovnih vođa. Barem sam ga ja čuo, gotovo isključivo, iz usta duhovnika. Koja zabluda. Stoga mi je ovaj kompromis u srcu i najbolniji.
Mi smo izgleda zaboravili, tko smo. Zaboravili smo da je Isus Krist naš Gospodin. On je jedini Istina i u Njemu nema ni sjene zla. I zato kada god biramo manje zlo mi zapravo biramo Zloga, biramo laž i obmanu. Biblijska knjiga o Makabejcima donosi zgodu kada je tuđinska, poganska vlast htjela istrijebiti židovsku vjeru. Tražili su od Židova da jedu zabranjeno meso. Ako bi odbili jesti, mučili bi ih i ubili. Od uglednog su  starca Eleazara tražili da se samo pretvara pred mladima da jede. No on je to odbio, odbio je kompromis i radije mučenički poginuo, vidi Makabejci 6.
Možete samo  zamisliti s kakvim su se iskušenjima suočavali prvi kršćani. Rimljani bi, da otkriju kršćane, došli u neko mjesto. Stavili bi na trg kip cara – car je smatran božanstvom. Pred kip bi stavili žeravicu. Svi su građani na žeravicu morali baciti malo tamjana. Zamislimo kolonu ljudi. U koloni je i nekoliko kršćana. Dovoljno ja samo prstohvat tamjana, ma samo jedno zrno tamjana baciti na žeravicu i život ti je spašen. Ali kršćani ne prave kompromis. Oni ne biraju manje zlo. Kršćanin zna da car nije božanstvo već samo čovjek. Za kršćanina jedino je Isus Bog. Mnogi bivaju mučeni i ubijeni.
Imamo mi svijetle primjere beskompromisnih ljudi u našem narodu. Evo po jedan primjer iz političke i duhovne vlasti.
Kada je sultan  Sulejman Veličanstveni opsjedao Siget, ponudio je Nikoli Šubiću Zrinskom da će ga učiniti kraljem i obnoviti hrvatsko kraljevstvo. Šubić ne pravi kompromis već junački pogiba u obrani.
Blaženi Alojzije Stepinac ne želi kompromis sa bezbožnicima, čiji potomci i danas vladaju Hrvatskom. Radije bira mučeništvo i tako prima neuveli vijenac slave.
Mogao bih nabrajati čitav niz kompromisa na koje smo pristali slobodno ili smo prisiljeni pristati. Isto bih tako mogao navoditi svjedoke koji nisu ni pod cijenu života pristajali na kompromis.
S kime ste se vi nagodili?
Dušan Bešlić