Članci

PROGRAM NOVA HRVATSKA

Nova Hrvatska

NOVI Ustav Republike Hrvatske
NOVI izborni sustav
NOVA javna uprava i regionalni ustroj
NOVA vanjska politika
NOVA regionalna politika
NOVA strategija nacionalne sigurnosti
NOVA gospodarska i socijalna politika
NOVA energetska politika
NOVA demografska obnova
NOVA pomirba i Istina

 


OVO NISU SAMO JOŠ JEDNI PREDSJEDNIČKI IZBORI!

Moj prvi potez neće biti podjela savjetničkih mjesta, niti deal oko unosnih pozicija u diplomaciji i upravama državnih poduzeća. Ništa od toga! Sve, od samog početka, od prve sekunde, mehanizam ureda Predsjednika RH stavit ću u funkciju realiziranja plana NOVA HRVATSKA, odnosno plana za spas Domovine od potpunog gospodarskog, socijalnog i moralnog sloma. Hrvatska sebi ne može priuštiti još pet godina šutnje i nečinjenja u ime osobnih i stranačkih interesa! Tko god bio u Banskim dvorima, ja neću šutjeti i čekati! Hrvatska više NEMA vremena za razbacivanje! NEMA vremena za loše reprize! Građani na rubu egzistencije više NEMAJU snage čekati još jedne izbore!

Hrvatska se nalazi u prijelomnom i presudnom razdoblju svoje novije povijesti! Stanje hrvatskog naroda vrlo je teško a temelji hrv države uzdrmani. Nisu se ostvarila očekivanja, vjerovanja i nadanja svih onih koji su Hrvatsku sanjali, stvarali i obranili u Domovinskom ratu.

Političari koji su u ime svojih stranaka vladali i vladaju Hrvatskom prevarili su, izdali i opljačkali te u siromaštvo otjerali vlastiti narod. Mi se moramo suočiti s bolnom ISTINOM i shvatiti da smo pred ponorom. To je jedini način da spasimo budućnost i otvorimo put za NOVU HRVATSKU.

MOGU LI SE SPRIJEČITI POGUBNE POLITIČKE REPRIZE? naravno da mogu i moraju! Već viđenoga dosta je hrvatskom narodu!

Tko i kako bi to trebao izvesti?


Hrvatskoj treba NOVI HRVATSKI PREDSJEDNIK, koji će voditi DRŽAVNU POLITIKU, a ne stranačku i interesnu politiku. Predsjednik dijaloga, uvažavanja, istine i pomirbe, a ne eksponent stranaka, interesnih grupacija i lažnih ideologija.

Hrvatskoj treba SLOBODAN ČOVJEK, koji kada su u pitanju hrvatski nacionalni interesi svakome može reći NE! Predsjednik koji svojim životom, radom i vjerodostojnošću povezuje narod u Domovini, Hrvate u BiH i iseljenu Hrvatsku. Predsjednik koji je različit i uvažava različitosti. Predsjednik koji je spreman i upaliti će veliko svijetlo o svakom povijesnom i sadašnjem trenutku u RH i suočiti se s ISTINOM.

Predsjednik koji neće biti licemjeran.
Predsjednik koji neće zabijati glavu u pijesak i zatvarati oči pred problemima.
Predsjednik koji ništa ne skriva i ništa ne uljepšava.
Predsjednik koji ima čiste ruke i spreman ih je pružiti svakom tko poštuje hrvatsku državu i narod.

Predsjednik koji će sjediniti razjedinjeni hrvatski narod.
Predsjednik koji će hrvatskoj djeci garantirati siguran život od začeća do završetka školovanja.
Predsjednik koji će vratiti vjeru u hrvatsku državu i njene institucije, kao i vjeru u hrvatski narod, to jest VJERU U HRVATSKO SUTRA.

Ovo nije program hrvatske ''desnice'', niti program hrvatske ''ljevice'', što god ti pojmovi nekome značili, POZIVAM SVE ONE KOJI HRVATSKI DIŠU – potrebne su nam sve snage da bismo ostvarili suštinsku promjenu. MOJ CILJ NIJE JOŠ JEDAN MANDAT, VEĆ NOVA HRVATSKA, već na početku ovog mandata.

IZGRADIMO ZAJEDNO NOVU HRVATSKU!

PRVI POTEZ: PUNI KONSENZUS VLADE I OPORBE OKO DUGOROČNIH CILJEVA

Cij je postići ultimativni dogovor oko ključnih dugoročnih točaka gospodarskog programa koje se barem sljedeća dva saborska mandata ne smiju rušiti promjenom parlamentarne većine. Za stol ću postaviti vladu, oporbu i ostale socijalne partnere – sindikate i poslodavce, predstavnike hrvatskih institucija, akademske zajednice i sveučilišta i sve ostale ključne dionike ovog društva i njegovog gospodarstva – i zatražiti od njih da kroz proces pregovora potpišu NACIONALNI STRATEŠKI SPORAZUM, odnosno akcijski plan za spas gospodarstva i protiv urušavanja društva.

KRAJNJI CILJ je kontinuirano kreiranje radnih mjesta, puno zapošljavanje, aktiviranje svih radno sposobnih na tržištu rada, smanjenje nepovoljnog odnosa zaposlenih s jedne strane te ukupnog broja radno sposobnih i umirovljenika s druge strane, održivi proračun s deficitom koji dugoročno može biti jedino u funkciji razvoja, dramatično smanjenje trenda zaduženosti države na svim razinama, odlučni i mjerljiv poticaj pozitivnim demografskim tokovima, obnova i pomlađivanje stanovništva te stvaranje kritične mase vrhunski obrazovane i poduzetne nacije sposobne odoljeti svim izazovima 21. stoljeća.

DRUGI POTEZ: NOVI USTAV DRUGE REPUBLIKE

Posljednjih godinu i pol u gotovo svakom javnom nastupu predstavljam svoj politički program, u kojem ističem nužnost donošenja NOVOG USTAVA kao temelja za Drugu Republiku, čime bi se naglasila potreba suštinskog zaokreta, ali na već postojećim čvrstim temeljima.

TEMELJI HRVATSKE SU U DOMOVINSKOM RATU - Hrvatska više nema potrebu pozivati se na izvorišne osnove iz daljnje prošlosti, nema nikome potrebu dokazivati legitimnost kontinuiteta svoje opstojnosti. U preambuli nema više potrebe pozivati se ni na srednjevjekovno kraljevstvo, pragmatičku sankciju, hrvatsko-ugarsku nagodbu, Državu SHS niti na ZAVNOH. Hrvatska se nema kome ispričavati za svoje postojanje. Domovinski rat i najslavniji nadnevak hrvatske povijesti – 5. kolovoz – jesu i moraju biti moralno i pravno polazište predstavljanja nacionalnih temelja i vrijednosti.

Hrvatska kao nacionalna država hrvatskog naroda, svih nacionalnih manjina i svih građana Hrvatske, koja se posebno brine za pripadnike hrvatske dijaspore, ali i autohtonih hrvatskih manjina u drugim državama, prema kojima ima posebnu odgovornost, dužnost i obveze. Hrvate izvan Hrvatske treba uključiti u sve pore života u Domovini: zakonodavnu i izvršnu vlast, investicije, poduzetništvo, znanost itd.

DRŽAVNO GESLO: ''SVE ZA HRVATSKU, HRVATSKU NI ZA ŠTO'' - Uz državnu zastavu, grb i himnu trebamo i državno geslo - kao podsjetnik i dužno poštovanje prvom hrvatskom predsjedniku, pod čijim vodstvom je hrvatska stekla nezavisnost i vratila teritorijalni integritet.

Ustavom i ustavnim zakonima propisati i jasno definirati:

NOVA REGIONALNA PODJELA HRVATSKE u 4 velike županije plus grad Zagreb – u svrhu jednostavnijeg, efikasnijeg i jeftinijeg upravljanja državom uz stvarnu decentralizaciju, ali istovremeno i jačanja pojedinih funkcija središnje vlasti.

NOVA JAVNA UPRAVA I POTPUNO NOVI IZBORNI SUSTAV koji osigurava pravednu zastupljenost i reprezentativnost Sabora i ne daje prednost isključivo dvije najjače stranke. Postojeći Izborni zakon politička korupcija koja proizlazi i iz njega korijen su brojnih zala koja uništavaju Hrvatsku.

PREFERENCIJSKI SUSTAV GLASANJA NE SMIJE BITI TEK SIMBOLIČKE NARAVI, niti kozmetička promjena, već ključno oruđe za razbijanje partitokratskog načina upravljanja zemljom! Zastupnike trebaju birati građani, a ne dva ili tri stranačka čelnika po unaprijed namještenom ključu!

TRI GLASA ZA ZASTUPNIKA PO IMENU I PREZIMENU, BEZ OGRANIČENJA NA JEDNU IZBORNU LISTU – hrvatski birači imaju pravo i dužnost odabrati ljude za koje misle da će nabolje služiti njihovim i interesima Hrvatske, bez obzira na stranačku, političku ili ideološku opredijeljenost.

RAZMJERAN BROJ ZASTUPNIČKIH MJESTA PO IZBORNIM JEDINICAMA u skladu s regionalnom podjelom i brojem glasača.

SNIŽAVANJE NOMINALNOG IZBORNOG PRAGA - Uz povećanje izbornih jedinica potrebno je u postotnom iznosu smanjiti izborni prag te tako rasipanje glasova smanjiti na prihvatljivu mjeru. Na proteklim izborima čak 650 tisuća glasova hrvatskih građana otišlo je u vjetar ili postalo politički plijen velikih stranaka, što je nedopustivo.

SPRIJEČITI IZBORNE KRAĐE – Nije nimalo slučajno što Hrvatska nikad ne zna koliko je ukupno birača, koliko potpisa treba za referendum, koliko je birača izišlo na glasačka mjesta. Treba hitno UREDITI BIRAČKE SPISKOVE i provesti DOSLJEDNU KONTROLU GLASOVANJA – do uvođenja suvremenih elektroničkih kontrola.

UREDITI I OLAKŠATI GLASOVANJE HRVATIMA IZVAN DOMOVINE te ih ponovno vratiti u izborni proces iz kojeg su posljednjim ustavnim promjenama grubo izbačeni.

PRECIZIRANJE I OJAČANJE OVLASTI PREDSJEDNIKA RH Ovlasti predsjednika RH moraju biti potpuno dorečene: Sazivanje sjednica Vlade RH, sazivanje referenduma bez potrebe da traži suglasnost Vlade, samostalno predlaganje zakonskih rješenja i drugih inicijativa te pravo, dužnost i obveza pokretanja procesa preispitivanja ustavnosti zakonskih rješenja.

Hrvatski predsjednik i tijela kojima on rukovodi dužni su davati aktivan doprinos svim politikama koje utječu na život građana RH. Stoga će moj mandat obilježiti stalne aktivnosti na području demografske politike, gospodarstva, monetarne politike, poljoprivrede, oružanih snaga, socijalne, mirovinske i zdravstvene zaštite, pravnog sustava, informacijske politike, prirodnih resursa (voda, zemlja, more, šume), sveopće energetske strategije, obrazovanja i znanosti i niza drugih područja. Predsjednik RH nema pravo oprati ruke i reći da ga se nešto ne tiče samo zato jer za to (možda!) nema formalnih ovlasti. A pogotovo ne može pobjeći od odgovornosti za ono za što mu je hrvatski narod dao mandat te pet godina šutjeti i gledati propadanje nacije, pa u zadnji trenutak predlagati kozmetičke promjene.

Predsjednik HR je najodgovornija osoba za nacionalnu sigurnost i stabilnost. Za ovo ću tražiti, siguran sam i dobiti, savez s hrvatskim narodom i svim hrvatskim državljanima.

PRECIZIRANJE OVLASTI I DUŽNOSTI USTAVNOG SUDA Vlada je dužna za sve dvojbe oko ustavnosti tražiti mišljenje Ustavnog suda, a ne tražiti dvojbeno mišljenje ili ''autentično tumačenje'' zakonodavca. Ustavni sud je pak obvezan na vrijeme i bez odgode prepoznati te preventivno i samostalno donijeti mišljenje o pitanjima za koja smatra da bi mogla stvoriti nedoumice ili negativne posljedice.

NOVA ULOGA DIREKTNE DEMOKRACIJE - uvođenje godišnjeg NACIONALNOG DANA REFERENDUMA, na koji bi se istovremeno odgovaralo na niz pitanja na obveznim i savjetodavnim referendumima.

SUDJELOVANJE GRAĐANA U PARLAMENTARNIM INICIJATIVAMA i mogućnost predlaganja rasprava i zakonskih rješenja za one koji prikupe minimalan broj potpisa.

REDOVITA GODIŠNJA NARODNA SAVJETODAVNA PROVJERA predsjednika i Vlade RH također bi se provodila na nacionalni Dan Referenduma. U javnu raspravu dat ću prijedlog da pad podrške ispod 20 posto povlači obvezno sazivanje izvanrednih izbora. U javnu raspravu također ću dati i prijedlog o uvođenju GRAĐANSKE OBVEZE SUDJELOVANJA NA IZBORIMA I REFERENDUMIMA uz omogućavanje raznih oblika dopisnog glasanja. Građanin bi imao pravo i mogućnost odbiti dati svoj glas za predložena rješenja ili kandidate, ali bi se morao pojaviti na glasačkom mjestu.

REDOVITI SAVJETODAVNI REFERENDUMI GRAĐANA PUTEM INTERNETSKOG GLASOVANJA za sva pitanja od nacionalnog i lokalnog interesa.

REDOVITA KVARTALNA IZVJEŠĆA - Vlada mora hrvatskoj javnosti i Saboru podnositi redovita izvješća svaka četiri mjeseca o realizaciji svih zacrtanih ciljeva po svim zadanim parametrima, kako bi se pred očima nacije odiguralo provođenje Nacionalnog strateškog sporazuma te svih ostalih ključnih politika.

DEFINIRANJE OBVEZNOG SOCIJALNOG MINIMUMA kao Ustavom određene zaštite dostojanstva hrvatske obitelji i Ustavom određene ZAŠTITE OD DUŽNIČKOG ROPSTVA. Ustavom treba dodatno potcrtati zaštitu hrvatske obitelji, hrvatske žene i majke, hrvatskog djeteta, starih i nemoćnih te dužnost provođenja sveobuhvatnih planova za DEMOGRAFSKO SAMOODRŽANJE NACIJE.

ZAŠTITA DIGNITETA BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA I NJIHOVOG SOCIJALNOG STATUSA uz puno poštovanje socijalnih aspekata Deklaracije o Domovinskom ratu.

ISTINA I NOVA POMIRBA – dužnost je i obveza države istražiti sve zločine totalitarnih režima, ali ne u svrhu naglašavanja starih podjela i ne izjednačavajući u povijesnom smislu ni žrtve ni zločince, već upravo suprotno, kako bismo konačno mogli ostaviti prošlost iza sebe i krenuti u budućnost.

LUSTRACIJA, odnosno nemogućnost obavljanja dužnosničkih funkcija za one koji su sudjelovali na određenim zakonodavnim i izvršnim funkcijama u totalitarnim režimima ili u izvaninstitucionalnom rušenju temelja RH.

ZABRANA KORIŠTENJA SVIH SIMBOLA TOTALITARNIH REŽIMA u službene svrhe osigurava da se ne vrijeđaju osjećaji žrtava tih režima.

TREĆI POTEZ: INICIJATIVA U RUKAMA PREDSJEDNIKA RH

Ne bude li spremnosti vodećih stranaka za nacionalni konsenzus, iskažu li i još jednom i na taj način neodgovornost za budućnost Hrvatske, spreman sam kao Predsjednik RH organizirati OPĆI NARODNI REFERENDUM i tražiti podršku hrvatskog naroda za proglašenje novog Ustava.

Predsjednik kao neposredno od naroda birani državnik mora imati mogućnost izravnog utjecaja na ključne državne politike i biti nezaobilazni sukreator zakonskih prijedloga. Predsjednik RH jedini je na takav način izabrani državni čelnik, s najvišim mogućim legitimitetom, što znači da ne može biti prikraćen za osnovne instrumente pri kreiranju državne politike niti ti instrumenti mogu biti nedorečeni kao što danas često jesu.

Uz povećanu reprezentativnost Sabora, Predsjednik RH bio bi neprijeporna STABILNA TOČKA POLITIČKOG SUSTAVA na unutrašnjem i vanjskopolitičkom planu.

PREDSJEDNIK AKTIVNO SURAĐUJE SA SIGURNOSNIM SLUŽBAMA i koristi ih u svrhu prevencije svih mogućih opasnosti po ustavni poredak. Ne smije se više nikad ponoviti razbuktavanje korupcije u najvišim strukturama vlasti, o kome god da se radilo, pa i samom predsjedniku. Sigurnosne službe dužne su to na vrijeme prepoznati i spriječiti.

PREDSJEDNIČKI SAVJET ZA BORBU PROTIV KORUPCIJE s posebnom ulogom obavještajnih službi u sprečavanju korupcije u vrhu države.

SMANJIVANJE TROŠKOVA UREDA PREDSJEDNIKA te smanjivanje troškova cijelog državnog aparata, uključujući Ured Predsjednika, Vladu RH i te ukupan broj ministarstava i njihovih troškova. Povezivanje i/ili spajanje dijela službi Ureda predsjednika i Ureda Vlade RH, u svrhu bolje komunikacije, veće efikasnosti i uštede.

UKIDANJE UREDA BIVŠEG PREDSJEDNIKA RH, odnosno Zakona o posebnim pravima predsjednika Republike nakon prestanka obnašanja dužnosti.

PREDSJEDNIK JE PRVI GOSPODARSKI DIPLOMAT HRVATSKE i jedna od njegovih ključnih zadaća je promicanje ugleda Hrvatske u svijetu. Nikad više se ne smije ponoviti da hrvatski predsjednik govori protiv svoje nacije, ogovarajući njezine demokratske, gospodarske, kulturne ili bilo koje druge kapacitete! Iako treba smanjiti troškove diplomacije i broja diplomatskog osoblja, istovremeno treba jačati GOSPODARSKU DIPLOMACIJU.


NOVA HRVATSKA: NACIONALNI STRATEŠKI SPORAZUM

Što bi trebao sadržavati plan koji trebaju potpisati ključni dionici hrvatskog gospodarstva i društva? Hrvatsko gospodarstvo je pred slomom i traži hitne mjere - strateški savez hrvatskih radnika i hrvatskih poduzetnika - na temeljima neometane poduzetničke inicijative, društvene i radničke solidarnosti i pune socijalne zaštite.

ZAŠTITA HRVATSKOG RADNIKA I GRAĐANINA - Od sviju se traže odricanja, no od hrvatskog radnika i njegove obitelji odricanja se mogu s punim pravo tražiti jedino ako država za njih osigura ZAŠTITNI KIŠOBRAN I PADOBRAN.

POTPUNA ZAŠTITA HRVATSKOG RADNIKA KOJI OSTANE BEZ POSLA – UZ USTAVOM ZAJAMČENI OBITELJSKI KOMUNALNI I SOCIJALNI MINIMUM, koji se usklađuje s mogućnostima gospodarstva i društva u cjelini, treba bez odgode donijeti hitni paket interventnih mjera za spas ugroženih obitelji i pojedinaca.

HITNO ODBLOKIRAVANJE DUGOTRAJNO BLOKIRANIH RAČUNA koji protuzakonito i nerazumno onemogućavaju ljudima normalno funkcioniranje, pa i vraćanje dugova, što podrazumijeva i svođenje uloge FINA-e na prihvatljivu mjeru.

HITNI OPROST DIJELA DUGA za najugroženije obitelji.

PUNA ZAŠTITA GRAĐANA KROZ OSOBNI STEČAJ - vjerovnici i dužnici moraju podijeliti dio rizika, vjerovnici također moraju podnijeti dio tereta krize.

MORATORIJ NA OVRHE I DELOŽACIJE za ugrožene obitelji – za one s precizno definiranim opravdanim razlozima. Dosljedna primjena postojećih zakona koji predviđaju vremensko ograničenje za ovrhe koje nije bilo moguće izvršiti.

POTPUNA GARANCIJA DOSTOJANSTVA I EGZISTENCIJALNOG MINIMUMA hrvatske obitelji i svakog hrvatskog pojedinca.

APSOLUTNA ZAŠTITA HRVATSKOG DJETETA od rođenja do završetka školovanja. Ne može se dopustiti da hrvatsko dijete u školi bude gladno i da nema osiguranu šalicu mlijeka! Nijedno dijete ne smije biti zakinuto u učenju i školovanju.

ZAŠTITA DIGNITETA BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA i poštovanje Deklaracije o Domovinskom ratu, uz dosljedno poštovanje moralnih i zakonskih obveza prema invalidima Domovinskog rata.

ZAŠTITA OD ZELENAŠKIH KREDITA TE ZAŠTITA OD NEOPRAVDANO VISOKIH KAMATNIH STOPA jer Hrvatski građani moraju biti institucionalno zaštićeni od prekomjernog rasta kamatnih stopa, pogotovu u kreditima vezanima uz valutnu klauzulu - vjerovnici moraju podnijeti dio rizika i tereta krize.

ZAŠTITA I POTICANJE HRVATSKOG PODUZETNIKA - Cilj državne uprave nije da kažnjava poduzetnika zbog stvaranja profita, već da ga aktivno potiče i olakšava mu reinvestiranje dobiti, prije svega na domaćem tržištu te kreiranje novih radnih mjesta u Domovini. Poduzetnička inicijativa u poticajno postavljenom ekonomskom okolišu za koji je odgovorna Vlada temeljac je uspješnog gospodarstva. Cilj ne smije i ne može biti sve veće ubiranje poreza i cijeđenje poduzetnika, već blagostanje koje proizlazi iz pune zaposlenosti, sudjelovanja maksimalnog broja građana u stvaranju i potrošnji vrijednosti, te na taj način i smanjenje potrebe za socijalnim izdacima.

STABILAN POSLOVNI OKOLIŠ - Hrvatska mora biti pouzdan poslovni partner, koji neće stalno mijenjati uvjete igre i poslovni okoliš.

EFIKASNO PRAVOSUĐE I BORBA PROTIV KORUPCIJE – Ako se i ne može preko noći dramatično ubrzati pravosuđe, nužno je ukloniti sve umjetne prepreke poslovanju, koje služe kao glavni generatori korupcije.

SNIŽAVANJE POREZA NA DOBIT I PUNO OSLOBAĐANJE OD POREZA NA REINVESTIRANU DOBIT - Zajamčeno višegodišnje razdoblje povoljnog investiranja i stabilnost poslovnog okoliša. Zajamčeno razdoblje fiksiranih (po mogućnosti znatno smanjenih) poreznih stopa. Izjednačavanje "malih" i "velikih" investitora. Široki paket poticaja uz maksimalno povlačenje sredstava iz fondova EU-a.
Određivanje datuma uvođenja poreza na nekretnine u obliku koji neće pogoditi prosječnog hrvatskog građanina i neće ga tjerati da rasprodaje svoju imovinu i na taj način ubrzati izvlaštenje hrvatskog naroda.

OLAKŠANO ZAPOŠLJAVANJE NA NOVOSTVORENIM RADNIM MJESTIMA - Maksimalno olakšati poduzetnicima odluku o pokretanju novih projekata, kako bi se osigurala propulzivnost poduzetničkih ideja i probudilo uspavano tržište rada. FINANCIJSKI POTICAJI za otvaranje novih radnih mjesta u proizvodnji. DODATNI POTICAJI za izvozne djelatnosti. Zajamčeno razdoblje smanjenih davanja za novootvorena radna mjesta. Zajamčeni povrat početnih ulaganja za određene vrste investicija, odnosno SIGURNOST TAKVIH INVESTICIJA, u zamjenu za garantirano dugogodišnje održanje radnih mjesta. Maksimalno korištenje europskih fondova i ciljano masovno školovanje stručnjaka za njihovu primjenu.

REDUKCIJA SVIH ADMINISTRATIVNIH PREPREKA podrazumijeva apsolutnu povezanost svih institucija i tijela državne uprave u roku od najviše dvije godine, ali i niz hitnih mjera.

E-DRŽAVA I POTPUNA INFORMATIZACIJA DRŽAVNE UPRAVE: Zakonski odrediti da država od građanina NE SMIJE TRAŽITI NIJEDAN DOKUMENT KOJEG SAMA IZDAJE!

Ekspresno dovršenje svih projekata tipa Hitrorez i UKIDANJE SVIH SUVIŠNIH PROPISA. Hitno ukidanje SVIH NEPOTREBNIH agencija i povjerenstava. Hitno ukidanje SVIH NEPOTREBNIH suglasnosti. Otvaranje funkcionalnih tvrtki u maksimalno 48 sati.

PROGRAMIRANO VIŠEGODIŠNJE SMANJENJE TROŠKOVA DRŽAVNE UPRAVE - teritorijalna reorganizacija RH s ukidanjem dijela županija i općina koje se ne mogu samofinancirati, njih barem 200-tinjak.

UKIDANJE NEODRŽIVIH OPĆINA - Dosadašnje županije bi dijelom postale općine, a zadržale bi se najuspješnije manje općine i gradovi.

SMANJENJE BROJA ZAPOSLENIH U DRŽAVNOJ UPRAVI na svim razinama kroz nekoliko godina - po cijeni čak i da budu plaćeni za nedolazak na posao. Potpuna zaštita viška zaposlenih kroz otpremnine i prekvalifikacije.

RESTRUKTURIRANJE ZAPOSLENIH U DRŽAVNOJ UPRAVI - točno odrediti sva suvišna radna mjesta kako bi se prestalo manipulirati neprovjerenim podacima i kako bi se moglo precizno isplanirati stvaranje efikasne javne uprave koja će služiti građanima i poduzetnicima i donositi opipljivu dodanu vrijednost, a ne biti samo nedefinirani trošak i vreća za nabijanje u medijima i javnosti.

DEPOLITIZACIJA DRŽAVNE UPRAVE i ukidanje koruptivnog partitokratskog sustava od temelja.

POJAČANO ULAGANJE U OBRAZOVANJE i povećanje broja zaposlenih stručnjaka za europske fondove.

DRŽAVNA PODUZEĆA KAO ODRŽIVI SUBJEKTI U TRŽIŠNOJ EKONOMIJI – Hitno vraćanje zakona kojim se traže natječaji za članove uprava i nadzornih odbora uz dosljednu depolitizaciju državnih i javnih poduzeća.

ZABRANA PRIVATIZACIJE STRATEŠKIH PODUZEĆA - Privatizacija nekih strateških tvrtki moguća samo tako da se sačuva sustav upravljanja unutar Hrvatske.

PROGRAMIRANO VIŠEGODIŠNJE SMANJENJE DEFICITA DRŽAVNOG PRORAČUNA - Država, kao ni društvo u cjelini ne smiju dugoročno trošiti znatno više nego stvaraju, a izdaci državnog proračuna ne smiju dugoročno biti znatno veći od prihoda. U dugotrajnoj recesiji državna uprava prirodno je ponukana da uvede dramatične rezove i štednju, no takve mjere, primijenjene parcijalno, mogu i obično imaju i dramatično teške posljedice po gospodarstvo.

PRORAČUNSKI DEFICIT TREBA SMANJITI, ali dramatični - nagli i veliki – rezovi mogu se provoditi samo iznimno i u krajnjim slučajevima, kad stvarno nema drugog izbora, ali ne i kad su samo najlakši izlaz za nesposobnu vlast. Jedino pravo rješenje za smanjenje deficita je povećanje realnih prihoda, dakle, onih koji se ne svode samo na povećanu poreznu presiju.

AUTENTIČNA MONETARNA I POREZNA POLITIKA, u svrhu zaštite nacionalnih, a ne pojedinačnih i grupnih interesa, uz čvrsto povezivanje monetarne vlasti, monetarnog sustava i monetarne politike.

NA NOVAC ALOCIRAN HRVATSKOJ IZ FONDOVA EU MORA SE RAČUNATI KAO NA HRVATSKI NOVAC - Odgovornost, pa i kaznena, za one koji propuštaju napraviti sve što je potrebno za maksimalno iskorištavanje europskih fondova.

URAVNOTEŽENJE MIROVINSKOG SUSTAVA ZAHTIJEVA UKIDANJE DRUGOG MIROVINSKOG STUPA - Hrvatski mirovinski sustav je pred krahom. Drugi mirovinski stup je kazino u kojem nema nikakave garancije da će građani doista ostvariti priželjkivane mirovine - čak 72% imovine mirovinskih fondova nalazi se u državnim obveznicama. Kategorija smeće. Od ovog propalog modela koristi imaju samo banke.

SAČUVATI SUSTAV JAVNOG ZDRAVSTVA - Jedan od nacionalnih prioriteta je održavanje sustava solidarnosti. Treba spriječiti propadanje sustava javnog zdravstva zasnovanog na društvenoj solidarnosti, uz koegzistenciju javnog i privatnog sektora s jasnom razdjelnicom. Sačuvati dostojanstvo hrvatskog zdravstvenog osoblja čije je školovanje iznimno skupo te usporiti odljev u inozemstvo. Ne zaostati stručno, znanstveno i tehnički za svijetom.


NACIONALNI PROGRAM DEMOGRAFSKOG RAZVITKA

Aktivne mjere za produljenje radnog vijeka i kasniji odlazak u mirovinu. U javnu raspravi dati prijedlog za po potrebi uvođenje privremenih moratorija na odlazak u mirovinu, osim za posebne slučajeve i uz jasne kriterije za beneficirani radni staž za fizički intenzivne djelatnosti.

NASTAVAK PROGRAMA STAŽIRANJA PRVOSTUPNIKA kako bi se što prije uključili na tržište rada.

PROAKTIVNA BORBA PROTIV POBAČAJA - ne zabranama, nego olakšavanjem odluke majci i ocu da se rodi dijete.

SOCIJALNA SIGURNOST SVAKOG DJETETA od rođenja do završetka školovanja (roditeljske naknade, stipendije za djecu slabijeg imovnog stanja).

ŠKOLARINE I STIPENDIJE za one koji nastavljaju raditi u Hrvatskoj: Siromašna Hrvatska mora poticati visoko obrazovanje, ali ne kako bi financirala bogate. Svakom djetetu osigurati vrtić i školovanje! Siromašnoj djeci plaća država. Poticati, a ne otežavati visoko obrazovanje.

NOVA IMIGRACIJSKA POLITIKA uz poticanje povratka dijaspore paralelno ide programirano naseljavanje opustjelih područja uz pažljivo osmišljen program useljavanja.

AKTIVNA BORBA PROTIV SIROMAŠTVA - Sve je više siromašnih, preko 300.000 kućanstava je u blokadi. Više od 30% djece je siromašno, ova djeca nemaju nikakvih obrazovnih šansi, tjera ih se na ulicu. Europskim novcem i unutarnjom preraspodjelom sredstava potrebno je osnažiti socijalne programe. Ne dopustiti da se problemi sami pokažu u punoj mjeri, već tragati i za najmanjim tragovima gladi i pothranjenosti, pogotovo kod djece te starih i nemoćnih.

IZGRADITI I PROŠIRITI SUSTAV JAVNIH I ŠKOLSKIH KUHINJA i druge socijalne pomoći na manje gradove i slabije naseljena područja.


NOVA AUTENTIČNA REGIONALNA I VANJSKA POLITIKA

Hrvatska u Europi načelno ravnopravnih nezavisnih nacija, a ne dio neke super-države, uz jasan odmak od prevladane i nametnute koncepcije Zapadnog Balkana. Nastavak aktivnog sudjelovanja u zajedničkim operacijama NATO-a i UN-a te aktivno sudjelovanje u razvoju euroatlantskih integracija. Uvijek pri tom zahtijevati puno razumijevanje za hrvatske objektivne okolnosti, prednosti i nedostatke.

DEFINIRATI POSEBAN INTERES PREMA ZAŠTITI HRVATA U BIH u skladu s ustavnim obvezama RH.

ISTAKNUTI JASAN ZAHTJEV ZA REDEFINICIJU DAYTONSKE BIH koji podrazumijeva za početak aktivniju i izravniju zaštitu interesa Hrvata u BiH i borbu protiv njihove majorizacije. Naći podršku EU i SAD-a za dugoročno održivu regionalnu politiku na temelju autentičnih hrvatskih interesa i zajedničkih interesa susjednih zemalja.

RJEŠAVANJE KLJUČNIH OTVORENIH PITANJA SA SUSJEDIMA KAO PREDUVJETA EUROINTEGRACIJE – prije ulaska Srbije, pa i Crne Gore i BiH u EU sva ključna otvorena pitanja, posebice pitanje (ne)suradnje u potrazi za nestalima i granice na Dunavu, vraćanje arhivske građe ili eventualnih ratnih odšteta moraju biti riješena, ili na jasnom i nedvojbenom putu prema rješenju. Tražit ću zaštitu Hrvata i čvrste reakcije na uporne pokušaje dijeljenja hrvatskog etničkog bića u Srbiji.

PROGLASITI GOSPODARSKI POJAS – Hrvatska je uračunavši teritorijalne vode danas površinom najveća država proizišla iz bivše Jugoslavije, što samo pokazuje koliko je presudna njezina jadranska orijentacija – a razvoj resursa u epikontinentalnom pojasu može značajno doprinijeti njezinom razvoju. Nitko ne može tražiti od Hrvatske da se toga odrekne.

MAKSIMUM DIPLOMATSKIH SNAGA USMJERITI U GOSPODARSKU DIPLOMACIJU na novim tržištima (BRIC, srednja Azija...) i traženje neispunjenih niša na svjetskim tržištima.

AKTIVAN ODNOS S HRVATSKOM DIJASPOROM - Oživjeti odnos i vratiti povjerenje Hrvata diljem Svijeta


NOVA STRATEGIJA NACIONALNE SIGURNOSTI

ORUŽANE SNAGE I OBRANA OPĆENITO sada su u zapuštenom stanju. Polazeći od činjenice da je Hrvatska članica NATO saveza treba osmišljeno predložiti i u Saboru potvrditi strategiju obrane i nacionalne sigurnosti. Osnovna funkcija predsjednika države je promicati državne interese i braniti državne interese od ugroze. Nacionalna sigurnost nije privilegij velikih i moćnih, ona je nasušna potreba svih država. Danas je sustav državne sigurnosti prvenstveno usmjeren na ostvarivanje gospodarskih interesa.

ZAUSTAVITI PROPADANJE HRVATSKIH OS - Zadržavanje potpuno funkcionalne mornarice i zrakoplovstva. Nadzor hrvatskog kopna, mora i zračnog prostora biti će isključivo u rukama Hrvatskih oružanih snaga, u suglasju s NATO savezom.

VOJSKA U FUNKCIJI GOSPODARSTVA – sudjelovanje u NATO-u mora biti pozitivan poticaj za razvoj vojne industrije i u tom smislu treba iskoristiti i političke utjecaje i geostrateške okolnosti u obimu koliko je god to realno moguće.

GEOPOLITIČKO POZICIONIRANJE HRVATSKE - odhrvati se procesu koji vodi slabljenju hrvatskog bitka i identiteta. Hrvatska je danas rijetka (možda i jedina) zemlja na svijetu bez nacionalne vizije i strategije. Implementacija ključnih strategija je put ka opstanku i dobitku.

KLJUČNA ULOGA UREDA PREDSJEDNIKA RH I IZBOR NJEGOVIH SAVJETNIKA - Potpuna depolitizacija profesionalnog osoblja u nacionalnoj sigurnosti.

IZVJEŠTAJNE SLUŽBE NE SMIJU VIŠE BITI IGRAČKA U RUKAMA POLITIČARA, dobit će jasne zadaće i postizati jasne ciljeve u čuvanju nacionalnih interesa i sigurnosti. Moraju znati prepoznati i prevenirati štetne radnje – dužne su prepoznati i spriječiti prodor korupcije u sve strukture vlasti države, bez zlouporaba i manipulacija.

AKTIVNO SUDJELOVANJE U MIROVNIM OPERACIJAMA te u prevenciji terorizma i prevenciji korupcije na nacionalnoj i globalnoj razini.


NOVA ENERGETSKA POLITIKA

Nužno hitno donijeti definitivni odgovor o nužnosti INA-e kao ključne nacionalne vertikalno integrirane nacionalne naftne kompanije sa centrom donošenja odluka u Hrvatskoj. Trenutačno djelovati u skladu s pravomoćnim presudama te NIŠTAVIM proglasiti promjene vlasničke i upravljačke strukture u INA-u do kojih je došlo koruptivnim djelovanjem. Hrvatska mora biti nezaobilazno europsko energetsko čvorište u transportu električne energije, nafte i prirodnog plina između Rusije, Bliskog istoka i Afrike s jedne strane i Europe s druge. Dosadašnje hrvatske vlade propustile su postaviti Hrvatsku na energetsku kartu Europe i time dugoročno ugrozile njenu energetsku stabilnost i svaku drugu sigurnost – za to je potrebna nova i odlučna strateška vizija.

DIVERZIFIKACIJA DOBAVNIH PRAVACA I GEOSTRATEŠKO POZICIONIRANJE - Ubrzanje realizacije LNG terminala na Krku, kao jednog od strateških nacionalnih i europskih projekata diverzifikacije dobavnih pravaca, s naglašenim geostrateškim značajem. Osigurati sudjelovanje u SVIM regionalnim projektima naftovoda i plinovoda, pogotovu u onima s geostrateškim značajem te pri tome bez ustručavanje koristiti sva politička sredstva koja su na raspolaganju. Pri tom uvažavati američke i europske interese, ali u onolikoj mjeri koliko to ne škodi hrvatskim nacionalnim interesima.

ZAHTIJEVATI KOMPENZACIJE ZA SVAKO ODRICANJE OD NACIONALNIH STRATEŠKIH INTERESA - Mala zemlja poput Hrvatske ne može samostalno podnositi luksuz takvih gubitaka. Traženje kompenzacija od EU zbog velikih gubitaka zbog sudjelovanja u sankcijama prema Siriji.

RAZVOJ DOMAĆE NAFTNE INDUSTERIJE - Pojačano iskorištavanje postojećih naftnih i plinskih polja te razvoj novih na Jadranu i na kopnu. Modernizacija kao preduvjet održanja ključnih rafinerijskih kapaciteta. Dosljedno provođenje Zakona o koncesijama kako bi se maksimizirali učinci na nacionalno gospodarstvo.


NOVA NACIONALNA INDUSTRIJSKA STRATEGIJA

Naglasak na reindustrijalizaciju na leđima privatne inicijative, jer bez pozitivnog rasta industrijske proizvodnje nema održivog oporavka. Država je dužna dati sve zamislive poticaje kako bi se pojačala proizvodnja, pogotovo ona namijenjena izvozu. Gospodarski rast ne može se oslanjati isključivo na nesigurne investicije velikih javnih i državnih poduzeća, na čije je uzaludno čekanje aktualna vlada potratila svoj mandat. Bez porasta industrijske proizvodnje nema održivog oporavka. Država je dužna dati sve poticaje kako bi se pojačala proizvodnja, poglavito namijenjena izvozu.

DVA DO TRI VEĆA INDUSTRIJSKA PROJEKTA U SLJEDEĆIH PET GODINA mogla bi donijeti opipljiv gospodarski rast u državi čiji rast ili pad BDP-a ponekad ovisi o isporuci ili neisporuci jednog broda iz brodogradilišta. Zadaća je i predsjednika i gospodarske diplomacije da uloži sve snage kako bi se pronašli i takvi projekti. U tom smislu strateške napore uložiti prema ključnim projektima automobilske i informatičke industrije te prema tehnologijama budućnosti.

NE MOŽEMO SE ODREĆI BRODOGRADNJE - dugoročno zadržavanje barem dva ključna velika brodogradilišta uz njihovo međusobno povezivanje.

MAKSIMALNO POTICANJE MALOG I SREDNJEG PODUZETNIŠTVA I PRIVATNE INICIJATIVE o kojima u najvećoj mjeri ovisi obnova prerađivačke industrije. Na tom trojstvu mora biti ključni naglasak. Predsjednik će svojim djelovanjem, prisustvom i pokroviteljstvom maksimalno svakodnevno sudjelovati u jačanju pozicije hrvatskih poduzetnika.

ZA PROJEKTE VRHUNSKIH TEHNOLOGIJA I TEHNOLOGIJA BUDUĆNOSTI davati maksimalne olakšice i nepovratna financijska sredstva, uz primjenu mjera zaštite okološa.

ULAGANJE U OBRAZOVANJE i stjecanje kompetitivnih znanja potrebnih za 21. stoljeće nije trošak, već je ključno za održanje hrvatskog gospodarstva i društva u cjelini.

TURIZAM OSTAJE KLJUČNI STUP HRVATSKOG GOSPODARSTVA iako je očito njegov utjecaj do sada bio značajno precijenjen. Zbog zemljopisnog i klimatskog položaja Hrvatska treba staviti jači naglasak na zdravstveni turizam u kojemu postoje veliki neiskorišteni potencijali. Treba u prvom redu poticati one segmente turizma koji produljuju sezonu i nude kontinuitet prihoda uz što veći udio potrošnje hrvatskih roba i usluga, a ne nerazumno povećavati kapacitete koji su većim dijelom godine neiskorišteni.

NACIONALNA POLJOPRIVREDNA STRATEGIJA

Ulazak Hrvatske u EU za hrvatske poljoprivrednike ne smije biti ništa manje presudan u pozitivnom smislu no što je to bio za poljske poljoprivrednike. I ne smijemo se zadovoljiti ničim manjim. Dosadašnji rezultati su sramotno loši, Hrvatska treba hitno naći stručnjake koji znaju na koji način iskoristiti europske fondove. Treba ubrzano raditi na razvoju kreditnih politika, iskorištavanja europskih fondova, poticanje ekološke proizvodnje i revitalizacije stočarstva.

HITNO USTROJITI SLUŽBE koje će za poljoprivrednike obavljati administrativne pripreme europskih projekata kojima oni nisu sami dorasli.

NASTAVITI KLJUČNE PROJEKTE zaštite od poplava i navodnjavanja uz korištenje europskih fondova. Pripremiti nacionalni projekt navodnjavanja, zaštite i osiguranja od posljedica elementarnih nepogoda.

U JAVNU RASPRAVU DATI PRIJEDLOG o svrsishodnosti poreza na neiskorišteno poljoprivredno zemljište.

NACIONALNA PROMETNA STRATEGIJA

Inzistirat ću na povezivanju južne Hrvatske s maticom zemljom (jadransko-jonska autocesta, most) preko hrvatskog teritorija, kako bi ta cesta doista bila u funkciji naseljenih područja i kako bi se mogla garantirati povezanost u svakom trenutku. Treba početi graditi autocestu od Dubrovnika prema Stonu. Također i inzistirati na participiranju u europskom zračnom prometu.

KVARNERSKA VRATA - Rijeka s terminalom na Krku dugoročno mora ući među tri najvažnije europske luke i činiti Hrvatsku ulaznom europskom točkom za azijsku robu, za što je nužan nastavak projekta nizinske pruge. Razvoj pomorskog prometa treba biti i u funkciji održanja ključnih brodogradilišta.

RAZVOJ ŽELJEZNIČKOG PROMETA NE SMIJE ZAOSTAJATI ZA CESTOVNIM - dapače, prometni PRIORITET Hrvatske je modernizacija dva ključna željeznička tranzitna pravca.

KANAL DUNAV-SAVA u prometnoj i poljoprivrednoj funkciji.

PROGRAMSKA POLAZIŠTA
NOVI USTAV Republike Hrvatske

Ustav, kao temeljni pravni akt svake države, treba biti temelj stabilnosti države i društva. Obzirom da ta osnovna postavka sadašnjim Ustavom Republike Hrvatske nije u potpunosti ostvarena treba pristupiti njegovom cjelovitom uređenju počevši od promjena Izvorišnih osnova Ustava Republike Hrvatske kojom je, umjesto nepristranog pristupa prema sukobima iz prošlosti i njihova prevladavanja, jugoslavensko političko-ideološko tumačenje novije hrvatske povijesti legalizirano te je postalo službenim stajalištem Republike Hrvatske. Nasuprot tome, temelj suvremene Republike Hrvatske jest i mora biti “pravedan i le¬gitiman, obrambeni i oslobodite¬ljski” Domovinski rat u kojemu je ostvareno jedinstvo hrvatskog naroda. Novi Ustav u svojim osnovama mora uključivati i kršćanske vrijednosti jer su one neporecivi dio hrvatske baštine i kulture koju poštujemo i njegujemo.

Novi Ustav biti će temelj za učvršćenje hrvatske države i za opstanak i boljitak hrvatskog naroda. Novi Ustav biti će okvir za osnaživanje hrvatskih nacionalnih kulturnih institucija, njegovanje hrvatskog jezika, hrvatske kulturne baštine i afirmiranje hrvatske povijesti, za učvršćivanje i zaštitu obitelji, mladeži, gospodarstva, kulture i obrambene politike, za iskorjenjivanje političke podobnosti i snaženje pravne države. Novi Ustav biti će temelj Nove Hrvatske koja potiče ljudska prava, pluralizam i snošljivost, stabilnu demokraciju sa zdravim gospodarstvom i pravednom raspodjelom dobara, prosvjetu, proizvodnju i lokalni razvoj, otvaranje radnih mjesta i obnavljanje kulture rada, kulture dijaloga i konsenzusa za opće dobro. Svoje mjesto u Novom Ustavu moraju naći i hrvatski iseljenici kao i Hrvati iz Bosne i Hercegovine koji predstavljaju živi dio hrvatskog naroda koji je nepravedno diskriminiran i zapostavljen i njihovo uključivanje u Ustav za Hrvatsku nije samo korisno već predstavlja i čin pravde. Navedene vrijednosti i težnje biti će temelj na kojemu će počivati Novi Ustav, temelj na kojemu će se graditi ne bolja već Nova Hrvatska.

Predsjednik Republike, neposredno biran od naroda, mora predstavljati točku jedinstva državne vlasti. Kako po sadašnjem Ustavu Predsjednik Republike nema dovoljno jasno definirane ovlasti da bi predstavljao vjerodostojnu i stabilnu točku sustava potrebno je jačanje ovlasti Predsjednika što bi ujedno značilo i jačanje države te veću političku i sigurnosnu stabilnost.

NOVI izborni zakon

Opća kriza predstavničke demokracije ne samo u Hrvatskoj već i u Europi općenito, koja se očituje u masovnoj izbornoj apstinenciji građana, predstavlja neposrednu posljedicu gubitka vjere ne samo u političare već i u sam sustav predstavničke demokracije koji je, u stvarnosti, vrlo često zamijenjen sustavom partitokracije. Republika Hrvatska u tom pogledu, na žalost, ne predstavlja izuzetak. Partitokracija u Hrvatskoj, uobličena u dvije trenutno najjače stranke, promovirana je postojećim izbornim sustavom i brižno štićena uporno ponavljanom perfidnom tezom o „razbijanju“ ili „rasipanju“ glasova. Tezom čiji je jedini cilj svjesno i smišljeno odvraćanje nesklonog im biračkog tijela od izlaska na izbore i na taj način onemogućavanje stvaranja bilo kakve stvarne alternative koja bi predstavljala ugrozu njihovim uskim, stranačkim interesima. Na mareći pritom kako takav pristup izravno vodi u krizu demokracije – koja dovodi do pojave raznih ekstremističkih i populističkih alternativa – stranačke elite jasno očituju svoju nespremnost i nesposobnost da stranačke, kratkoročne interese podrede onim državnim, dugoročnim interesima. Izborni sustav treba motivirati ljude da u što većoj mjeri sudjeluje u izbornim procesima i omogućiti im da glasuju po vlastitoj savjesti za one za koje sami prosude da su najkvalitetniji kandidati. Veća izlaznost birača na izbore znači i viši stupanj demokratičnosti što je moguće samo ako postoji više ozbiljnih političkih opcija i kandidata. Postojeći izborni sustav, koji pogoduje dvjema najvećim strankama kao i sustav zatvorenih lista određenih od strane stranačkih središnjica, koji generira stranački klijentelizam i negativnu selekciju kadrova, predstavlja glavni uzrok gubitka vjere u institucije državnih vlasti kao i teškog stanja hrvatskog gospodarstva koje je postalo zarobljenikom i pobjedničkim plijenom postojećih stranačkih elita i s njima povezanih interesnih skupina.

Polazeći stoga od načela kako je „politika stvar svih građana“ i kako, u skladu s time, što veći broj građana treba sudjelovati u donošenju političkih odluka, odnosno u izbornom procesu, Hrvatska nužno treba novi izborni sustav. Nedavni referendum udruge U ime obitelji „Birajmo zastupnike imenom i prezimenom“ pokazao je kako je u Hrvatskoj prevladala svijest o potrebi davanja prednosti osobama pred listama i tom očekivanju javnosti treba izići u susret. U tom pogledu predloženi nacrt promjena – od uvođenja preferencijalnog sustava glasovanja, preko ravnomjerne podijele izbornih jedinica do smanjenja izbornog praga – predstavlja dobru polazišnu osnovu za donošenje konačne odluke o izbornom modelu koji bi bio optimalan za Republiku Hrvatsku.

NOVA javna uprava i regionalni ustroj

Kako bi javna uprava i regionalni ustroj jednom zauvijek prestali biti taocima stranačkoga klijentelizma – o čemu na svoj način svjedoči broj zaposlenih u jedinicima lokalne samouprave i tvrtkama u javnom vlasništvu koji je u proteklih deset godina narastao sa 26.000 na gotovo 40.000 ljudi – potrebno je pristupiti i njihovoj temeljitoj reformi.

U prvom slučaju ključni segment reformi treba postavljati depolitizacija javne uprave na način da se jasno definira koje su dužnosti podložne kadrovskim pormjenama nakon izbora te da se pravnim mehanizmima bilo koja buduća politička vlasti u što je većoj mogućoj mjeri onemogući u zloporabi ovlasti kada je riječ o zapošljavanja u javnim službama i ustanovama. Iste mjere treba poduzeti i kada je riječ o državnoj upravi, vodeći pritom računa da državna uprava ne smije biti smetnja provedbi političke volje iskazane na izborima, ali, isto tako, ona nije i ne smije biti privatno, osobno ili stranačko vlasništvo. Stoga bi u svakom ministarstvu, uz ministra, trebalo biti i nekoliko državnih tajnika koji bi bili politički imenovane osobe (što ne priječi njihov izbor iz redova postojećeg stručnog kadra) dok bi sve ostale niže razine uprave (glavni tajnici, načelnici sektora i voditelji službi) morale biti iz redova stručnog kadra i ne bi smjele biti podložne političkim promjenama i imenovanjima.

Osim razbijanja stranačkog klijentelizma novi administrativno-teritorijalni preustroj zemlje potreban je i stoga što postojeći sustav lokalne i regionalne samouprave predstavlja ogroman pritisak na državni budžet te je kao takav dugoročno neodrživ. Dovoljno je pritom spomenuti kako na financiranje postojećeg sustava (20 županija i Grad Zagreb, 128 gradova i 428 općina) trošimo 22,7 milijardi kuna, od čega čak četvrtina iznosa odlazi na plaće zaposlenika, dok je polovica gradova, obzirom na nesrazmjer u materijalnim prihodima i rashodima, na samome rubu održivosti. Osim smanjenja troškova, novi bi upravno-teritorijalni ustroj vodio brigu i o oblikovanju uvjeta za ravnomjerni razvitak cjelokupnog hrvatskog prostora. Primjer na koji se Republika Hrvatska pritom treba ugledati predstavlja Danska, zemlja koja je svojom površinom i brojem stanovnika slična Hrvatskoj, a koja je 2007. godine smanjila broj jedinica lokalne samouprave sa 270 na 98 (s minimalno 20.000 stanovnika). U tom bi pogledu umjesto sadašnjih dvadeset županija i Grada Zagreba trebalo ustrojiti svega pet županija kao i znatno manji broj jedinica lokalne samouprave (gradova i općina) s jasnom određenim nadležnostima što bi, osim financijske uštede, omogućilo stvarnu i učinkovitiju decentralizaciju.

Euroatlantske integracije i NOVA vanjska politika

Postavši 28. punopravnom članicom Europske unije Republika Hrvatska je i službeno postala dio velike europske demokratske zajednice naroda s kojima dijelimo zajedničku kulturnu, moralnu i religijsku baštinu. Iako su višegodišnji mukotrpni pregovori, čiji su tijek i pokušaji opstrukcije od strane određenih političkih krugova, znali izazivati opravdano ogorčenje javnosti, punopravno članstvo u EU predstavlja za Hrvatsku veliku prigodu za osiguranje svojih nacionalnih interesa kako u političkom tako i u gospodarskom pogledu. Proces prevladavanja jugoslavenskog-komunističkog nasljeđa i njegovih premreženih političko-interesnih skupina bio bi, na žalost, odgođen unedogled da nije bilo pritisaka iz Europske unije koja Hrvatskoj i u gospodarskom pogledu nudi znatne mogućnosti koje nisu brže i učinkovitije iskorištene zahvaljujuće posvemašnjoj nesposobnosti aktualne Vlade.

Prihvaćajući stoga Europsku uniju kao političku i društvenu realnost i svjesni činjenice da politikom valja upravljati i stoga treba definirati učinkovitu vanjsku politiku, Republika Hrvatska, čiji temelj treba biti jačanje bilateralne i multilateralne suradnje unutar Europske Unije kao zajednice nezavisnih država utemeljene na svojim kršćanskim korijenima. Bez priznanja tog načela, kojeg su promicali i sami začetnici ideje o ujedinjenoj Europi, nema budućnosti niti za Europsku uniju koja je zamišljena i koja treba ostati demokratska zajednica neovisnih država-članica. Inzistiranje na stvaranju „jače“, odnosno federalističke Europske unije može samo dodatno produbiti postojeće nepovjerenje između Bruxellesa i zemalja članica, odnosno između Bruxellesa i europskih građana kao i krizu demokracije unutar same Europske unije. Rješenje za postojeću krizu treba tražiti u dogovoru između europskih institucija i zemalja članica, a ne proširivanju nadležnosti na štetu nacionalnih država, financijskim ucjenema ili jednostranom nametanju devastirajućih reformi.

U slučaju Organizacije Sjevernoatlantskog ugovora (NATO) Republika Hrvatska treba – na platformi partnerskog odnosa i uz međusobno uvažavanje objektivnih okolnosti i mogućnosti – graditi i razvijati tijesne i savezničke odnose, osobito sa SAD-om kao glavnim čimbenikom unutar saveza i ujedno globalnim predvodnikom slobodnog demokratskog svijeta. Kako savezništvo uvijek ide u dva smjera, Hrvatska će morati više ulagati u razvitak svojih oružanih snaga i zbog vlastite sigurnosti, ali i za učinkovito odgovaranje dužnostima i pravima koje ima kao članica NATO očekujući pritom potporu u jačanju svojih obrambenih kapaciteta.

NOVA regionalna politika

Kao suverena zemlja, Republika Hrvatska ima neotuđivo pravo voditi onu regionalnu politiku koja najviše odgovara kako njezinim interesima tako i osjećaju pripadnosti zajedničkoj kulturološkoj baštini. Obzirom na spomenute odrednice, na svoj geopolitički položaj, koji je podjednako vezan uz srednju Europu, Podunavlje i Sredozemlje, kao i na činjenicu da Hrvatska za srednju Europu predstavlja izlaz na Sredozemno more, osovina Baltik – Jadran nameće se kao strateški gospodarski i politički interes Republike Hrvatske. U tom pogledu postoje svi razlozi i uvjeti za razvitak prisnih regionalnih veza sa zemljama bivše Višegradske skupine (Mađarskom, Poljskom, Slovačkom) kao i za aktivnije uključivanje Hrvatske u tzv. Mediteransku uniju, utemeljenu inicijativom Francuske, a u koju su uključene i islamske zemlje Sredozemlja kao i Izrael.

Pitanje budućnosti Bosne i Hercegovine (BiH) i položaja hrvatskog naroda unutar nje od iznimne je važnosti za Republiku Hrvatsku. Činjenica da Bosna i Hercegovina ujedno predstavlja i nacionalnu državu hrvatskoga naroda mora naći svoj politički izraz i u osiguravanju ravnopravnog statusa hrvatskog naroda, kao konstitutivnog naroda BIH, koje je, kako je to potvrdila i Deklaracija Vijeća Europe od 2014. godine, ozbiljno ugroženo. Obzirom da glavnu prijetnju opstanku BiH podjednako predstavljaju i bošnjački centralizam i srpski separatizam, koji se međusobno podgrijavaju i hrane, niti hrvatski narod u BiH niti vanjska politika Republike Hrvatske ne smiju tražiti rješenje ni u jednoj od tih opcija. U tom pogledu Hrvatska se mora aktivno uključiti u razgovore o postdaytonskom uređenju BiH te podržati svako rješenje koje ide u pravcu stvaranja BiH kao funkcionalne države pod uvjetom da su prava hrvatskog naroda u BiH pritom u potpunosti osigurana. Isto tako Hrvatska treba podržati BiH i na putu punopravnog članstva u NATO savezu koje bi bilo najbolji jamac stabilnosti u neposrednom hrvatskom okružju.

Dobrosusjedski odnosi sa Srbijom temelj su za nastavak politike normalizacije i pomirenja u Jugoistočnoj Europi. Republika Hrvatska želi pomoći Srbiji na njenom putu u postizanju punopravnog članstva u Europskoj uniji ali od Srbije zauzvrat očekuje prethodno rješavanje preostalih otvorenih pitanja i to, u prvom redu, definiranje granice na Dunavu, rješavanje sudbine nestalih osoba, vraćanje arhivske građe iz državnog arhiva bivše Jugoslavije koji se odnose na Hrvatsku kao i razmatranje adekvatnih odšteta.
NOVA strategija nacionalne sigurnosti

Nacionalna sigurnost jest okvir za sigurnost države i nacije koji uključuje sigurnost države, sigurnost društva i sigurnost pojedinca u peterodimenzionalnom području: vojnom, političkom, gospodarskom, socijalnom i ekološkom. Kako slijedom ustavnih ovlasti Predsjednik Republike ima značajne ovlasti u području nacionalne sigurnosti njegova je zadaća da implementacijom politike istovremenih presudnih koraka stvori okvir za provedbu strateške politike te provedbene politike nacionalne sigurnosti i hrvatskih nacionalnih interesa.

Ključna odrednica za ostvarenje tog procesa jest potpuna depolitizacija i profesionalizacija sektora nacionalne sigurnosti. Takav je sustav jamstvo učinkovitog suprotstavljanja suvremenim sigurnosnim ugrozama, realizaciji hrvatskih nacionalnih interesa te izvršenju obveza članstva u euroatlantskim integracijama što s jedne strane pridonosi jačanju nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske, a s druge strane i sigurnosti euroatlantskih partnera. Posebno je pri tome važna depolitizacija i profesionalizacija obavještajnog sektora koji je zarobljen u okvirima sustavne političke korupcije kao dominantnog oblika vladavine u Hrvatskoj, što predstavlja najizravnije ugrožavanje nacionalne sigurnosti.

Kao čelnoj instituciji države Predsjedniku Republike u obnašanju funkcija vezanih uz nacionalnu sigurnost pomoć pruža Ured Predsjednika u kojem najznačajniji subjekti predstavljaju savjetnici. Stoga će se za kvalitetno obnašanje pozicije Predsjednika RH i potporu za izvršenje predsjedničkih ovlasti izgraditi ured koji će činiti dokazani profesionalni stručnjaci s utkanom domoljubnom dimenzijom.

U pogledu implementacije ovlasti Predsjednika Republika u području nacionalne sigurnosti, osim navedenih mjera, još je nekoliko jednakovažnih stožernih točaka: proaktivno djelovanje u jačanju gospodarstva i time gospodarske dimenzije nacionalne sigurnosti kao ključnog elementa suvremene nacionalne sigurnosti; snažna briga za opstojnost i razvoj te profesionalno-stručno upravljanje tvrtkama od strateškog značaja za nacionalnu sigurnost Hrvatske; izgradnja modela i profesionalnog sustava nacionalne sigurnosti koje će omogućiti da se sustavna politička korupcija s kojom je Hrvatska suočena posljednjih desetak godina nikada više ne ponovi; profesionalizacija i materijalno jačanje Oružanih snaga RH kako bi odgovorili standardima i potrebama euroatlantskih integracija, uz izvršenje dvostruke paralelne uloge: očuvanje nacionalnih interesa RH i jačanje savezništva te realizacija obveza koje proizlaze iz članstva u NATO-u i EU-u; donošenje nove Strategije nacionalne sigurnosti, kao „vrhovnog državnog vodiča“ za ostvarenje nacionalne sigurnosti, koja će pružiti odgovor na suvremene sigurnosne izazove.


NOVA gospodarska paradigma

Aktualna gospodarska kriza koja godinama trese same temelje svjetskog gospodarstva jedan je od čimbenika koji je pridonio produbljivanju krize hrvatskog gospodarstva, ali nije i njihov glavni uzrok. Isti, prije svega, leži u našim strukturalnim nedostacima koji zahtijevaju korjenite pormjene, a koje se ne mogu očekivati ako će se Hrvatska, kao jedna od tranzicijskih zemalja s najvećim državnim sektorom, nasuprot tržišnom gospodarstvu i dalje pridržavati socijalističkih tradicija s brojnim državnim poduzećima – koja primarno služe za uhljebljivanje stranačkih kadrova izbornih pobjednika i za izvlačenja financijskih sredstava za stranačke potrebe – i ako će se i dalje u duhu „klasne borbe“ demonizirati privatni sektor. Poduzetnike se ne smije „kažnjavati“ zbog stvaranja profita već im treba pružiti aktivnu potporu obzirom da je poduzetnička inicijativa u poticajno postavljenom okolišu temelj uspješnog gospodarstva.

Obzirom na aktualnu gospodarsku situaciju potrebno je poduzeti žurne mjere upravo na temeljima poduzetničke inicijative, kao i solidarnosti i pune socijalne zaštite, počevši od:
• snižavanja poreza na dobit i punog oslobađanja od poreza na reinvestiranu dobit, zajamčenog višegodišnjim razdobljem povoljnog investiranja, stabilnošću poslovnog okoliša i zajamčenim razdobljem fiksiranih poreznih stopa;
• olakšanog zapošljavanja na novostvorenim radnim mjestima praćenog financijskim poticajima za otvaranje novih radnih mjesta u proizvodnji;
• potpune informatizacije državne uprave i povezanosti svih institucija i tijela državne urpave;
• programiranog višegodišnjeg smanjenja troškova državne uprave i državnog proračuna;
• programiranog višegodišnjeg smanjenja državnog proračuna;
• depolitizacije državnih i javnih poduzeća čiji će se članovi uprava i nadzornih odbora birati putem javnih natječaja;
• zaštite zaposlenika i socijalno ugroženih slojeva društva.

U konačnici cilj državne uprave ne smije i ne može biti sve veće ubiranje poreza, već blagostanje koje proizlazi iz pune zaposlenosti, sudjelovanja maksimalnog broja građana u stvaranju i potrošnji vrijednosti čime se istovremeno smanjuje i potreba za socijalnim izdacima.


NOVA energetska politika

Činjenica da se ovisnost Republike Hrvatske o uvozu energije iz godine u godinu povećava“ u svjetlu novih geopolitičkih prilika nameće što žurnije rješavanje pitanja dugoročnog osiguranja sigurne opskrbe energijom. U tom pogledu od strateške je važnosti za Republiku Hrvatsku osigurati sigurnu opskrbu najjeftinijim svjetskim energentom, plinom. Kako Hrvatska godišnje proizvede tek 52,2% plina kojega potroši (odnosno 1,7 mlrd m3 od 3,2 mlrd m3 plina) dok ostatak potreba pokriva uvozorm ruskog plina preko Madžarske (tj. MOL-a) – pod uvjetima i cijenama koje definirá MOL (plinski ugovor tzv. FAGMA [First Amendment to Gas Master Agreement with MOL]) i koji su predmet arbitraže – jasno je kako Hrvatska treba diverzificirati uvoz plina kako bi izbjegla ovisnost o samo jednom dobavljaču i kako bi osigurala kontrolu uvoznih pravaca. Ta se diverzifikacija može provesti na dva načina: izgradnjom LNG terminala i priključivanjem na Jadransko-jonski plinski pravac (IAP). Izgradnja LNG terminala može se realizirati putem konzorcija u kojem bi Republika Hrvatska, preko svoje kompanije LNG Hrvatska, imala 25 % udjela i bila operator terminala preko PlinaCroa (tvrtke u državnom vlasništvu). Terminal bi trebao biti većeg kapaciteta kako bi Republika Hrvatska, osim osiguranja vlastitih potreba, isti mogla i prodavati poznatim kupcima, tj. velikim plinskim kompanijama (poput EON-a, Totala, OMV-a).

Povratak INA-e u hrvatske ruke od strateškog je značaja za Republiku Hrvatsku. Obzirom da je MOL upravljačka prava u INA-i stekao koruptivnim radnjama i da se tijekom proteklih deset godina nije pokazao kao strateški partner, Republika Hrvatska treba vratiti svoja upravljačka prava i smijeniti postojeću Upravu INA-e kao i odbor izvršnih direktora te postaviti novu Upravu koja će INA-u voditi u skladu s strateškim hrvatskim interesima i zakonima. MOL-u treba ostaviti vlasnički udio koji mu pripada i pozvati ga da proda dionice nekom drugome jer je kao partner nepoželjan. U slučaju da se zbog postupka arbitraže koji je u tijeku ne poduzme na taj korak onda Republika Hrvatska kao vlasnik svih rezervi nafte, plina i vode u hrvatskom podzemlju treba oduzeti proizvodnu koncesiju koju je INA dobila od hrvatske države i istu prebaciti u portfelj novoosnovane kompanije koja bi bila zadužena za nastavak proizvodnje iz njih.

NOVI agro sustav na početku XXI. stoljeća

Prostor kojeg hrvatski narod nastanjuje i posjeduje ujedno je i njegovo najveće nacionalno bogatstvo s kojim treba racionalno gospodariti i djelotvorno upravljati koristeći pri tome sve raspoložive potencijale. Zbog činjenice da je poljoprivredna proizvodnja od iznimnog značaja za Republiku Hrvatsku i to ne samo zbog osiguranja prehrane vlastitom proizvodnjom i tako smanjenja deficita platne bilance već i kao sredstvo ravnomjernog razvoja i demografske politike putem koje se može barem usporiti masovan bijeg sa sela koji je opustošio velike prostore naše domovine. Novi agro sustav bi kroz svoju biotehničku agronomsku komponentu, bio glavni zamašnjak u pokretanju cjelokupnog hrvatskog gospodarstva u pravcu nacionalnih potreba i potreba svojeg prirodnog okruženja (EU i globalnog).

Kako bi se ostvario taj cilj nužno je potrebno izraditi novi koncepcijski model agro sustava RH, primjeren europskim i svjetskim civilizacijskim dosezima i standardima kao i novu Strategiju razvoja hrvatskog agro sustava kako bismo odgovorili na trendove iz svojeg prirodnog okruženja (EU-a) i globalnog okruženja koje diktira sve prisutnija globalizacija kao svjetski proces u koji se moramo uključiti i u njemu opstati.

Kroz koncepciju i strategiju razvoja treba svakako uključiti i određene strateške agro projekte vezane npr. uz izgradnju kanala Dunav-Sava (čime bi se omogućilo prirodno navodnjavanje i melioriranje hrvatskih prostora Baranje, Slavonije i Srijema), melioraciju Udbinskg polja (koja bi omogućila bolju eksploataciju ovog prostora), osnivanje Nacionalnog hrvatskog Agro instituta za očuvanje biljnih i životinjskih genetskih autohtonih izvora, osnivanje Nacionalnog agronomskog informatičkog centar za digitalno praćenje stanja i postignuća iz agro domene, osnivanje Zavoda za praćenje i poticanje obiteljskih gospodarstava, te malog i srednjeg poduzetništva iz agro–domene, pri Vladi RH i, naposljetku, redefiniranje srednjoškolskog i visokoškolskog obrazovnog sustava iz agro domene, kao bismo adekvatno obrazovali i profilirali kadrove za potrebe tranzicije hrvatskog agro sustava iz agrarnog u postagrarno razdoblje.

NOVI pristup politici

Polazeći od uvjerenja kako vlast predstavlja službu narodu, a ne vladavinu nad narodom i kako političko ustrojstvo „postoji za opće dobro i radi općeg dobra“, osnovni motiv koji treba voditi i Predsjednika Republike, kao državnog poglavara, i općenito sve državne dužnosnike treba biti dugoročni interes hrvatskog naroda i države, a ne osobni motivi i interesi pojedinaca i grupacija, odnosno kratkoročne, interventne odluke stranaka koje se često donose u predizborno vrijeme s ciljem osiguranja ostanka na vlasti.

Obzirom da mnogobrojne korupcijske afere u koje su umiješani brojni političari, bez obzira na svoju stranačku pripadnost, podrivaju povjerenje građana u politiku i sustav predstavničke demokracije nužna je stvarna, a ne tek deklarativna politika nulte stope prema korupciji. U tom pogledu moraju se prekinuti sve tajne interesne sprege i pokrenuti bespoštedna borba s političkom i svakom drugom korupcijom. U temelju hrvatske države moraju biti zakonitost, red i rad i ta pravila moraju vrijediti za svakoga jednako zbog čega je nužno jačati odgovornost državnog odvjetništva koje zakon neće provoditi selektivne mjere ovisno o političkim potrebama vladajućih struktura. Vladavina zakona i prava mora biti jednaka za sve i, što je vrlo važno, obavještajne službe moraju biti u funkciju čuvanja nacionalnih, ustavnih i zakonskih interesa te u borbu protiv svih vrsta umnoženih zala.
Izvršna vlast na svim razinama mora snositi odgovornost za sve štetne i pogubne odluke donesene protivno interesima Republike Hrvatske ili jedinica područne (lokalne) samouprave ako se utvrdi da su bile motivirane osobnim, stranačkim ili bilo kakvim drugim intereseima. U tom pogledu nužna je izmjena zakona kojom bi se olakšalo razrješenje predstavnika izvršne vlasti pritvorenih zbog osnovane sumnje u umješanost u različita kaznena djela i kako bi se ubuduće izbjegla situacija da se pojedinim županijama i gradovima tjednima i mjesecima upravlja iz zatvora.
Isto tako na svim razinama izvršne vlasti moraju se srezati svi nepotrebni troškovi koji nepotrebno opterećuju ionako prevelike troškove države i područne i lokalne samouprave pri čemu, krenuvši od same institucije Predsjednika Republike, treba izmjeniti Zakon o posebnim pravima Predsjednika Republike Hrvatske po prestanku obnašanja dužnosti.

NOVA demografska politika

Unatoč činjenici da demografska politika predstavlja sastavni dio bilo koje ozbiljnije gospodarske politike u Hrvatskoj, suočenoj osim toga s nikad ozbiljnijim problemom „bijele kuge“, to je pitanje ostalo na marginama interesa svih dosadašnjih Vlada. Dokumenti usvojeni od strane Hrvatskog sabora i Vlade – Nacionalni program demografskog razvitka (1996.), Nacionalna obiteljska politika (2003.) i Nacionalna populacijska politika (2006.) – bili su, na žalost, tek deklarativne prirode i njihovoj se provedbi u stvarnosti nikada nije pristupilo. Neposrednu posljedicu te politike „nečinjenja“ najbolje otkrivaju statistički podaci prema kojima u Hrvatskoj niti jedna županija nema prirodni prirast, što za sobom povlači i problem nedostatka radne snage kao i neizvjesne budućnosti mirovinskog osiguranja. Aktualni demografski trendovi pritom predviđaju kako će se broj stanovnika Hrvatske, tijekom nekoliko narednih desetljeća, sa današnjih 4,3 mil. (2011.) smanjiti na svega 3,5 mil. (2050.) Ionako tešku situaciju pritom dodatno otežava i iseljavanje radne snage na Zapad koje danas, iako nije masovno, za posljedicu ima odlazak visokoobrazovnih ljudi što za Hrvatsku predstavlja veliki gubitak koji se ne može lako nadoknaditi.
Kako bi se zaustavili ti negativni trendovi, Hrvatska mora žurno oblikovati dugoročnu pronatalitetnu i redistributivnu populacijsku politiku koja se neće mijenjati sa svakom promjenom vlasti. Posebnu pažnju, kada je riječ o pronatalitetnoj politici, treba posvetiti zaposlenim ženama s malom djecom i mladima. Iako su prava zaposlenih žena s malom djecom regulirana Zakonom o radu ista je potrebno regulirati i kolektivnim ugovorima ili pravilnicima o radu obzirom da su one, osobito u privatnom sektoru, izvrgnute diskriminaciji. U slučaju mladih i mladi obitelji i država i lokalne zajednice trebaju oblikovati strategiju njihova stambenog zbrinjavanja (od subvencioniranih stambenih kredita) do izgradnje potrebne infrastrukture (jaslice i vrtići, cjelodnevni boravci u nižim razredima osnovne škole) kako bi se zaustavio njihov odlazak, osobito njihova visokoobrazovanog dijela iz regionalnih urbanih središta. Značajnija bi se pažnja trebala također pridati i nastojanju da se poticajnim mjerama barem dio brojne hrvatske dijaspore kojih, prema nekim procjenama ima oko 2,5 milijuna, vrati u domovinu.

U pogledu redistributivne populacijske politike i s ciljem suzbijanja dugogodišnjih depopulacijskih procesa u određenim dijelovima zemlje potrebno je oblikovati strategiju prostornog razvitka Hrvatske izvan velikih gradova, praćenu investicijskim mjerama, čije bi težište bilo na oblikovanju sustava većeg broja gradova srednje veličine.

Istina i NOVA pomirba

Nakon sloma komunizma 1989. godine u brojnim je postkomunističkim zemljama, počevši od Češke (1991.), bio donesen zakon o lustraciji kojim je bivšim visokim dužnosnicima lokalnih komunističkih partija, vojske i tajnih služi bilo zabranjeno obnašanje visokih državnih dužnosti. Obzirom na objektivne okolnosti početkim 1990-ih godina u Hrvatskoj, sličan zakon tada nije donesen da bi u trenutku kada su se za to ostvarili uvjeti, Prijedlog zakona o otklanjanju posljedica totalitarnoga komunističkog režima, predložen od strane HSP-a 1999. godine, bio odbijen od strane tada vladajućeg HDZ-a.
Svjesni činjenice da su dominantnu ulogu u društveno-političkom životu demokratske Hrvatske zadržali nekadašnji viši ili niži dužnosnici Saveza komunista Jugoslavije (SKJ) i njihovi potomci – o čemu najbolje svjedoči nedavni slučaj oko izurčenja J. Perkovića i Z. Mustača njemačkom pravosuđu – treba biti svjestan i činjenice kako bi ograničavanje ili zabrana političkog i javnog djelovanja svim njezinim nekadašnjim članovima bila u proturječju ne samo s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 14) koji brani diskriminaciju po političkoj osnovi, već i s Rezolucijom 1096 Vijeća Europe (1996.) koja lustraciju dopušta samo protiv onih osoba koji su svojim djelovanjem počinili kaznena djela (čl. 7).
Obzirom na navedene demokratske standarde, ali i na činjenicu kako je nužno znati istinu o zločinima počinjenih u prošlosti – osobito onih komunističkih koji su ostali gotovo potpuno nerasvjetljeni – bez koje nema niti istinske pomirbe, Hrvatska bi trebala poduzeti dva osnovna koraka. Prvo, utemeljiti posebni istraživački institut, po uzoru na poljski Institut nacionalnog sjećanja, koji bi postao središnjim mjestom za pohranu arhivskog materijala vezanih uz zločine totalitarnih sustava, koji bi te zločine istraživao i koji bi rezultate svoga istraživanja – počevši od objave imena svih dužnosnika, djelatnika i suradnika jugoslavenskih tajnih službi – približio javnosti. Drugo, po uzoru na Poljsku i baltičke zemlje i temeljem rezolucije Parlamentarne skupštine Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OSCE) koja je izjednačila nacistički i komunistički režim (tzv. Deklaracija iz Vilniusa, 2009.), donijeti zakon kojim bi se zabranilo javno isticanje simbola svih totalitarnih ideologija (komunizma, fašizma i nacizma) i njihovo glorificiranje.