Članci

AKTUALIZACIJA POLITIKE ZA ŽIVOT OBITELJSKE STRANKE

Majka i dijete

Autor: Josip Tomičić, član Izvršnog odbora GO Obiteljske stranke Zagreb

 Pobačaj je čin protiv života, tragičan izbor s nesagledivim posljedicama, izveden od onih koji bi ga prvi trebali braniti, a to su: majka, otac, medicina i zakon.
Svaki namjerno izvedeni pobačaj ima uvijek dvije neposredne žrtve, a to su: dijete i majka. Novija istraživanja pokazuju da ni otac, ni obitelj kao cjelina, nije izuzet od psihičkih i duhovnih tegoba. Na oca se redovito zaboravlja, čak mu se i zakonski pokušava nijekati pravo utjecaja na sudbinu nerođenog, sve dok ne mora plaćati alimentaciju. Posljedice pobačaja, fizičke i psihičke, najviše pogađaju majku. Čin je pobačaja ne samo protiv života, on je i protiv naravi.

Dakle, u pobačaju ne samo da je izigrana pojedina žena, majka, izigrano je i samo majčinstvo. To je najveća izdaja s kojom se ljudsko biće može susresti: izdaja temeljnog povjerenja ljudskog bića koje je životno sudbinski i fizički vezano uz majku.
Težinu pitanja pobačaja pokušava se zanijekati tvrdnjom da se zapravo radi o privatnoj stvari. Embrio, međutim nije neki dio majčina organizma. On je autonomna stvarnost, novi samostalni organizam u razvoju, ima jedinstveni genom, s vlastitom krvnom grupom. Nerođeni je u odnosu barem s još dvije osobe: s majkom i s ocem, koji su mu podarili život. Njih dvoje, otac i majka, nalaze se pred trećom osobom: pred djetetom.


PREVENCIJA I ZABRANA POBAČAJA

Ozakonjenje pobačaja sigurno povećava njegovo izvršavanje, i uvijek je sigurni izlaz više za razne izgovore nego li za teške slučajeve. Zakonsko dopuštenje pobačaja, zaista, ne prisiljava ženu na pobačaj, ali daje mogućnost da drugi nad njom vrše pritisak u tom smjeru. Ujedno, stvara dojam kao da je pobačaj nešto dobro i tako može djelovati na krivo oblikovanje savjesti. Legalizirano zlo ne smiruje savjest. S druge strane, sama zakonska zabrana neće iskorijeniti pobačaj. Smanjiti broj pobačaja da, ali potpuno iskorijeniti ne. Najdjelotvorniji način ''liječenja'' pobačaja je prevencija. Potrebna je iscrpna i pouzdana informacija, a zatim odgoj, formacija za vrednote ljudske spolnosti i života, posebno na afektivnoj razini.
Već u godinama razvoja, puberteta, a posebno u pripremi za brak treba jasno i otvoreno izlagati poziv na obostrano poštivanje, na ljepotu zaručničke i bračne ljubavi, odgovornog roditeljstva, na vrijednost i značenje čekanja. Veliku važnost ima i vjeronauk u školi koji u svojim programima obrađuje ovu problematiku. Sve ima svoje vrijeme. Razuman čovjek
može čekati. Od presudnog značenja su savjetovališta za mlade i bračne parove, gdje će moći dobiti upute, ohrabrenja i alternativu iskušenju pobačaja.
Dosljedno poštovanju i zaštiti koja pripadaju djetetu od časa začeća, morat će zakon predvidjeti odgovarajuće odgovornosti za sve osobe koje doprinose za svako namjerno ugrožavanje njegovih prava. Budući da s ljudskim zametkom od samog začeća treba postupati kao s osobom, mora on u svojoj cjelovitosti, koliko je moguće, biti štićen, liječen i njegovan, kao i svako drugo ljudsko buće.
U Zagrebu 21. 10 2015.