Članci

MATE KNEZOVIĆ U ZAŠTITI BRANITELJA OD DRŽAVE KOJU SU STVORILI

DSC06420 o

U organizaciji Obiteljske stranke, 3. studenog 2015., u prostoru Zajednice udruga HVIDR-e Grada Zagreba održana je tribina s temom „ODNOS INSTITUCIJA PREMA BRANITELJIMA I STRADALNICIMA IZ DOMOVINSKOG RATA (ILI POVIJEST JEDNE SUBVERZIJE)“. O položaju i problemima branitelja govorili su:
Mate Knezović, odvjetnik, predsjednik Obiteljske stranke i 1. na listi koalicije „Spremni“ u 1. izbornoj jedinici i Rozalija Bartolić, predsjednica Udruge udovica hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata Grada Zagreba i zagrebačke županije. Njihova izlaganja prenosimo u cjelosti.

 


MATE KNEZOVIĆ:
Poštovani hrvatski branitelji!
Poštovane udovice hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata!
Poštovana djeco i roditelji hrvatskih branitelja!
Poštovani civilni stradalnici srbijanske agresije na Republiku Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu i hrvatski narod!
Poštovani gosti ove tribine!
Kad god trebam govoriti o hrvatskim braniteljima, njihovim obiteljima i ostalim stradalnicima u agresiji na Hrvatsku kao državu i na hrvatski narod uvijek mislim da nisam dostojan govoriti o tome. Naime, s jedne strane na hrvatski narod i tek donesenu odluku o uspostavi Hrvatske države sručila se ne samo silina čelika, ratne tehnike i vojne nadmoći, nego i silina mržnje neprijatelja koji hrvatskom narodu ne da mira više od 150 godina, a već je gotovo 100 godina od kada je ta sila i mržnja preuzela institucije. Ovo govorim zbog toga da se vidi kakvu su samo hrabrost imali hrvatski branitelji već od 1990. godine pa sve do završetka rata. Kolika li je vjera tih ljudi bila. Kolika li neustrašivost. Kolika ljubav i žrtva. Kolika ustrajnost i nada.
No, čemu ovaj uvod? Ovaj uvod služi tome da se vidi kakvu li su duhovnu, političku, vojnu, medijsku i diplomatsku silu slomili naši branitelji i čitav hrvatski narod. No, topovske cijevi se još nisu ni ohladile, a krenula je unaprijed pripremljena druga strategija. To je strategija preuzimanja institucija, medija, udruga, materijalnih sredstava, strategija podjele branitelja, podjele između HV i HVO, podjela između udruga, između NAŠIH I NJIHOVIH. Toj strategiji nismo dorasli. Ona nas lomi i gotovo da nas je slomila. Već nekoliko puta ta strategija je bila pripremila slavlje konačnog našeg sloma, no hvala Bogu taj slom se nije dogodio.
No pređimo na odnos institucija prema hrvatskim braniteljima. Hrvatske institucije nikada nisu preuzeli hrvatski domoljubi. Najvrsniji naši domoljubi su hrvatski branitelji. Ministarstva, agencije, HTV, Večernji, Jutarnji, dnevne i tjedne novine, portali, kulturne i znanstvene  institucije trebaju biti pod snažnim utjecajem stvaratelja Hrvatske države. Ove institucije ostale su u rukama dezertera i subverzivaca, komunista i orjunaša a tek su neki iz tih institucija povremeno, da bi opstali, prikrivali svoje protuhrvatsko raspoloženje i djelovanje. Čekali su jačanje svojih. Do tada su pripremali teren.
Okrutan rat i žrtve zahtijevao je zaštitu ratnih stradalnika. Budući da je Hrvatska, kao jedna od pravnih sljednica SFRJ, preuzela to zakonodavstvo naslijedili smo i Zakon o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata koji je mijenjan u skladu s novonastalim okolnostima. U biti, duh tog zakona ostao je umnogome i u kasnijim zakonima koji se odnose na branitelje i druge stradalnike. Kasniji zakoni i njihove izmjene u bitnom su se odnosili na ratne stradalnike i njihove obitelji a tek sporadično o pravima ostalih branitelja. Za hrvatske branitelje je čak nesretan naziv Zakon o pravima hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji jer branitelj i njegova obitelj nema nikakva važna prava po tom zakonu.


DONOŠENJE ZAKONA O PRAVIMA HRVATSKIH BRANITELJA IZ DOMOVINSKOG RATA 1996.

Najbolji Zakon o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji bio je onaj iz 1996. (stupio na snagu 1. 1. 1997. dalje ZPHBDR). On je davao određena socijalna prava i nestradalničkoj populaciji (npr. pravo na doplatak za djecu) te poticao poduzetništvo branitelja, mogućmost rješavanja stambenog zbrinjavanja i druga socijalna prava.
Smatram velikim propustom tadašnjeg zakona što je udovice stavio pred tešku dilemu. Ukoliko su imale prava po tom zakonu, udajom bi gubile sva prava. Država je morala naći način da žene u fertilnoj dobi oslobodi za eventualni drugi brak. To se moglo na način da se isplati jednokratna naknada ili neki drugi način. Ovako se žene (ili udovce) prisililo na opasnu dvojbu. Državi bi moralo biti u interesu rađanje novih generacija i život djece koja su izgubila roditelja u drugoj obitelji.
Napomena: Mi koji dulje pamtimo (a ja sam u to vrijeme bio zaposlenik Ministarstva obrane) znamo da je već tada počela bjesomučna kampanja protiv hrvatskih branitelja. Znam osobe (u to vrijeme to nisam znao, iako sam sumnjao) koje su već tada u Ministarstvu obrane radile subverzivno.


KLJUČNI PRIGOVORI TOM ZAKONU A OSOBITO KASNIJIM ZAKONIMA:

1. Branitelji su ostali izvan institucija (javne ustanove, HRT, HT, HEP, nadzorni odbori, upravni odbori…)
2. Braniteljska populacija je razbijana na mnoštvo udruga bez ikakve koordinacije.
Zaključak: već tada su se braniteljima nudile manje važna prava za društvo. Branitelji su trebali ući u ključne institucije, preuzimati glavna gospodarska i politička mjesta i biti oni koji će se obrazovati i usmjeravati društvena i državna kretanja. Dogodilo se upravo suprotno
ZAKON IZ 2001.
Gotovo sva prava predviđena prijašnjim ZPHBDR (osim onih socijalnog karaktera) jednostavno su ukinuta ZPHBDR iz 2001. godine za vrijeme Račanove Vlade, odnosno Pančićevog ministrovanja. Ratnim stradalnicima se ukida i pravo na poseban doplatak na invalidninu, invalidnina se veže uz proračunsku osnovicu, koja od tada do danas nije mijenjana. Dakle, svim kategorijama su povisivane razne naknade, invalidnine, mirovine, plaće, no samo je zabranjeno braniteljima. U tom Zakonu je (umjesto rata koji je bio prijašnjim Zakonom vremenski određen od 30. svibnja 1990. do 30. lipnja 1996.) taj rat odjednom skraćen na razdoblje 1991. – 1995., odnosno 31. prosinca 1995.). Zašto ovo ističem. Samo zbog jedne stvari. Cilj Zakona je bio pravna nesigurnost i iz nje poteklo uznemiravanje hrvatskih branitelja!

 
ZAKON IZ 2004.


Izmjene ZPHBDR i vraćanje stečenih prava bile su jedan od glavnih aduta HDZ-ove predizborne kampanje za izbore 2003. godine. Međutim, to se nije dogodilo. Jedina ozbiljna izmjena u ZPHBDR/04 odnosila se na mogućnost oboljelima u obrani suvereniteta RH da ponovno podnesu zahtjev do 31. 12. 2005. i ostvare svoja prava. Sve ostalo je ostalo po starom i HDZ je postupao upravo suprotno obećanjima. Sredstva su davana subverzivnim udrugama. Medijska hajka je nastavljena, a institucionalno zlostavljanje, uznemiravanje, oduzimanje prava, medijske laži, podjele među udrugama, izigravanje pravomoćnih sudskih odluka… 
Pred izbore 2007. godine sklopljen je Ugovor o pravima pripadnika HVO-a između RH i BiH. Taj sporazum je do danas izazvao mnoge nesreće, nesigurnosti i kontroverze. Naime, taj Ugovor je dao prava obiteljima poginulih branitelja HVO, te „ranjenima ili zatočenima“. Drugim riječima, oni koji su stradali na način da su ozlijeđeni – nemaju ništa, ta nije im curila krv. Radi se o jednoj daljnjoj podvali i podjeli među hrvatskim braniteljima. Ustavni sud je to prepoznao i donio mnoštvo presuda u čijim je uputama jasno navedeno da je takva kruta formalnost neodrživa. HZMO izigrava te odluke i odbija izvršiti odluke Ustavnog suda. Mnogi postupci su ponovno na Upravnom sudu ili na Ustavnom sudu.


IZMJENE/2009.


Izmjene 2009. Daju daljnje diskriminiranje hrvatskih branitelja. Čl. 14. zabranjeno je priznavanje statusa hrvatskih branitelja, dok se čl. 15. Interveniralo u postojeće postupke na način da se obustavljaju. Navedenu odredbu ukinuo je Ustavni sud.

 
IZMJENE/2012.

Registar branitelja je najavljivan kao transparentnost, ponos, način traženja lažnih branitelja. Naravno da mu ta nakana i nije bila. Ovaj registar je javna evidencija. Međutim, on je postao virtualni dokument po kojem se riše i briše kako netko želi. Tako je već mnoštvo branitelja već izbrisano bez ikakvog zakonitog postupka. Registar je najgrublja svojevolja pod kontrolom ministra i nekih drugih moćnika. Registar bi bio uredan kada bi bio vidljiv svakodnevni popis. Ukoliko je netko upisan naknadno trebalo bi biti vidljivo temeljem koje isprave se to dogodilo. Također, ukoliko je netko brisan trebalo bi biti vidljivo kada je brisan i temeljem kojeg provedenog zakonitog postupka.

 
NEKOLIKO PRIMJERA


1. T. J. je hrvatski branitelj i hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata (HRVI). Upravni sud mu je višestruko donosio pravomoćne presude u njegovu korist s uputama što upravno tijelo mora učiniti. Upravno tijelo odbija izvršiti pravomoćne odluke i unedogled odugovlači te na kraju donosi odluke istog sadržaja. Radi se o kaznenim djelima više djelatnika Ministarstva branitelja i ministara. U međuvremenu mu je izvršena transplatacija jetre i bubrega. Postupak se vodi više od 14 godina.
2. D. R. udovica poginulog hrvatskog branitelja. Nakon nezakonitih odluka i presude Upravnog suda RH Ustavni sud usvaja ustavnu tužbu te potvrđuje da javne isprave imaju dokaznu snagu. Upravni sud formalno izvršava odluku, no ne drži se uputa Ustavnog suda. Upravno tijelo hini izvršavanje presude Upravnog suda i Ustavnog suda i odbija zahtjev za priznavanje prava na obiteljsku invalidninu. Postupak se ponovno vodi pred Upravnim sudom koji je već imao 6 rasprava i koji se aktivno uključio kako bi na nezakonite načine odbio izvršiti presudu Ustavnog suda. Ustavni sud, iako obaviješten o tome, odbija poduzeti zakonite mjere za zaštitu svojih odluka. Postupak se vodi više od 11 godina.
3. A. Z. je udovica poginulog hrvatskog branitelja. Djeca su primala obiteljsku mirovinu. Nakon što su izišli iz sustava, po završetku školovanja, udovica je podnijela zahtjev za obiteljsku mirovinu, jer ispunjava sve zakonom predviđene uvjete. Ministarstvo branitelja je odgovorilo da ona nije član obitelji poginulog hrvatskog branitelja. Postupak se vodi. Ovakvih slučajeva je mnogo.
4. E. F. je hrvatski branitelj. Ministarsvo branitelja, preko Fonda hrvatskih branitelja, dodijelilo mu je vlasničke udjele u Fondu. Kada je odlučio prodati udjele i podnio zahtjev u FINI odgovoreno mu je da će za nekoliko dana novac sjesti na njegov račun. Budući da nije dobio sredstva raspitao se no odgovoreno mu je da on nije hrvatski branitelj. Sada mora putem suda ostvarivati svoje pravo. Ovakvih slučajeva ima mnogo.
Zadnja univerzalna subverzija je odredba čl. 80. Zakona o mirovinskom osiguranju. Tim zakonom se derogira niz odredbi ZPHBDR, lažno se prikazuju činjenica, ne upisuje se radni staž, te se stvaraju okolnosti za potpuno izjednačavanje stradalničkih mirovina s ostalim umirovljenicima.
Moj poziv braniteljima je da se ujedine, da organizirano i promišljeno stupe na javnu scenu, da se izbore za potpuno novi Zakon kojim će branitelji ući na HRT, u upravne odbore javnih poduzeća, ustanove i sve druge javne institucije. Branitelji su to dužni učiniti. To nije zbog njih, nego zbog Hrvatske.


U Zagrebu 3. studenoga 2015. godine
Mate Knezović, odvjetnik, predsjednik Obiteljske stranke


ROZALIJA BARTOLIĆ:
Hvaljen Isus i Marija poštovani prijatelji!
Odnos institucija prema našoj populaciji uvjetovan je odnosom politike prema nama. Posebice one najviše, državne. Za razvidno negativan odnos koji traje već mnogo godina, krive su sve dosadašnje politike, ali ne treba zanemariti ni veliku ulogu predstavnika braniteljskih i stradalničkih udruga bliskih svim političkim strukturama.
O kakvoj to negativnoj politici i odnosu prema braniteljima i stradalnicima govorimo?
Govorimo prije svega o pravnoj nesigurnosti koju su stvorili političari čestom izmjenom Zakona od kojih je svaki za nas bio restriktivniji od onog prethodnog i ne možemo biti sigurni da se netko uskoro opet neće sjetiti izmijeniti taj Zakon, samo stoga što mu to omogućuje broj ruku u Saboru. Vrlo bi teško bilo izvagati čija je, od dvije stranke do sada na vlasti, odgovornost veća. To je vrlo teško ocijeniti. Svi su dosad u tome bili podjednako licemjerni i neiskreni. Nakon izbora, zaboravlja se sve izrečeno i obećano. Tako će biti sve dok prava branitelja i stradalnika, u Zakonu koji će biti donesen po njihovim potrebama i mjerilima, neće biti Ustavno zaštićena. Ona stranka koja nam to omogući, može za sebe reći da je domoljubna i narodna.
Tada nam se više ne bi događalo da dijele mirovine naših pokojnih supruga i otvaraju put svojim nasljednicima da dijelom mirovine koji nazivaju „posebnim“, manipuliraju kako žele, dok našim poginulim supruzima, kao i umirovljenim braniteljima, niti vrijeme provedenog u ratu nisu uračunali u radni staž. Sada smo dovedeni u situaciju da se onom poginulom branitelju s više radnog staža usklađuje veći dio od onog s manje staža, a oba su mrtva. Taj će kako kažu „posebni dio“, uvijek, ako nešto ne promijenimo, ovisiti o volji vladajućih i ekonomskom stanju u državi. A budućnost nije svijetla. Zar to može odlučiti netko tko cijeni žrtvu podnesenu za njihove beneficije? Za ovakav nakaradni Zakon, temelje je stvorila tadašnja ministrica Kosor sa svojim poslušnicima u Saboru, ujedno i predstavnikom branitelja Đakićem i njemu sličnim poslušnicima. Oni su o pripremi ovog novog sramotnog mirovinskog Zakona bili pravovremeno obaviješteni, ali nisu obavijestili svoje članstvo štiteći na taj način svoje pozicije.
Uloga naše Udruge kao vodeće u pokušaju sprječavanje ovog Zakona je poznata i na to možemo biti iznimno ponosne bez obzira što je izostala šira braniteljska potpora. Neke su udruge ipak bile uz nas, a one druge su prekasno shvatile opasnost na koju smo upozoravale pa nam je sada samo preostalo pisati žalbe. Nadamo se ne beskorisne.  
Zar netko tko cijeni žrtvu može dopustiti da se Zakonom zaštićena skupina, a to su naša djeca tretiraju na ovakav način? Naša djeca pri sudjelovanju u natječajima za zapošljavanje izbjegavaju navesti da su djeca poginulih branitelja jer im je to postala otegotna okolnost. Ako to navedu, mijenjaju se uvjeti natječaja, uvode se dodatna psihološka testiranja, sve do poništenja očito za nekoga unaprijed predviđenih natječaja. Za našu djecu nema mjesta čak niti u nama bliskom Ministarstvu branitelja ili Ministarstvu obrane. Poznat je slučaj zapošljavanja dvoje naše visokoobrazovane djece u Ministarstvu obrane koja su nakon pet radnih dana otpuštena pod izlikom ministra Kotromanovića i načelnika Glavnog stožera Lovrića da za toliko visokoobrazovanih osoba nema predviđenih sredstava.
U Gradu Zagrebu nismo mogli zaposliti dijete koje je ispunjavalo sve predviđene uvjete za djelatnika na poslovima fotokopiranja jer je uveden psihotest na kojem je imalo dva boda manje od osobe koja je dobila posao.
Da se radilo o djetetu neke od manjinskih skupina vjerojatno bi dobilo posao, jer iako su po zakonu izjednačeni, u praksi su očito povlašteni u odnosu na djecu poginulih branitelja.
Privatni su poduzetnici pak iskoristili priliku potpomognutog zapošljavanja pa su djecu poginulih držali zaposlenu samo onoliko dugo koliko traje povlastica, tj. koliko dugo nisu za njih trebali plaćati doprinose. Kasnije im više nisu trebali i postali su viškovi.
Ima još mnogo primjera koje bismo mogli navesti no i ovi dosad navedeni razlog su zašto bi naša djeca, kao zakonom posebno zaštićena skupina, morala imati svog predstavnika u povjerenstvima za zapošljavanje, pritom naravno mislimo na javne institucije, kako bi mogli pravovremeno intervenirati i upozoriti na nepoštivanje zakona.
Posebna je priča stambeno zbrinjavanje obitelji poginulih branitelja gdje se prema Pravilniku dodijeljena stambena jedinica dijeli na jednake dijelove između supruge i djece, tako da već postoje zabilježeni slučajevi gdje su majke primorane prodavati stanove i podijeliti dobiven novac s djecom, a tek tada se nitko tim novcem ne može zbrinuti. U spornoj se točki Zakon mora izmijeniti te na određeni način omogućiti zbrinjavanje svih članova obitelji, a ne da svojim odlaskom iz zajedničkog doma, djeca prestaju biti djeca poginulih branitelja.
Po važećem Pravilniku, supruge poginulih pripadnika HVO-a ne ostvaruju pravo na stambeno zbrinjavanje, a nemaju čak niti prednost pri povlaštenom najmu stana jer, kako je licemjerno objašnjeno jednoj našoj članici, ona nema utvrđen invaliditet. Dugo bi još mogli nabrajati nepravde koje su nam nanesene ali ćemo ih ostaviti kao naše prijedloge pri izradi novog, nama primjerenijeg Zakona.
Izborno je vrijeme, razmišljajte o tome da je ova država stvorena na krvi hrvatskih branitelja i da napokon treba spriječiti one koji našu Domovinu sustavno mrve i ruše da to i dalje čine. Glasujte po svojoj domoljubnoj savjesti, misleći pritom na žrtvu svojih supruga, djece, očeva i braće koji u tome ne mogu sudjelovati. I vjerujte, ne možete pogriješiti.

Bog vas blagoslovio!

U Zagrebu 3. studenoga 2015. godine                        
Za UUHBDR Grada Zagreba i zagrebačke županije
Rozalija Bartolić, predsjednica