Članci

TREBA LI HRVATSKOJ LJEVICA?

Mate kolumna o
Možda će se nekima činiti neobičnim pitanje treba li Hrvatskoj ljevica kao zagovaratelj lijevih političkih ideja i provođenja tih ideja u život. Često se čuje tvrdnja da su ljevica i desnica dva plućna krila i da su nužne za razvoj demokracije. No, što je čovjeku uistinu potrebno, čovjek utvrđuje razumom. Naime, nepotrebne stvari, stvari koje nas opterećuju ili nam štete zbog bilo kojeg razloga, odbacujemo, poklanjamo ili jednostavno bacamo u kantu za smeće. I narod bi trebao razumno postupati i odbaciti ono što narodu šteti, što ga opterećuje, što ga truje, ubija, uništava, vodi na krivi put, ili jednostavno ne donosi nikakve ili zle plodove.


Iako smatram da je podjela na ljevicu i desnicu umjetna podjela, preko koje se vlada iz istih kuhinja, ipak je predmet mojeg promišljanja ovaj put ljevica, odnosno ono što se smatra ljevicom kod nas (a nije bitno drugačija situacija u svijetu). Sve naše sadašnje lijeve stranke su, zapravo, proizvodi Komunističke partije, Kominterne, SKJ/SKH, te su baštinici upravo te Partije. Središnja Partija proizišla iz SKJ/SKH je sadašnja Socijaldemokratska partija (SDP). Budući da povijest počinje, po nauku Partije, upravo onda kada je Partija osnovana, a puni smisao dobiva njezinim dolaskom na vlast, tako  povijest SDP-a počinje registracijom SDP-a u registar političkih stranaka Republike Hrvatske. Barem tako kaže današnja njihova doktrina. Partija se ponaša kao da nikada nije bila KPJ/KPH, SKJ/SKH. Ona unutar sebe brižno čuva tekovine KPJ/KPH, SKJ/SKH, potiče „tekovine socijalističke revolucije“, no javno to nikada ne ističe. Nikada nećete od njih čuti činjenicu da je SDP pravni, politički, duhovni i materijalni sljednik te Partije. Dakle Partija onda, Partija danas. Zar se u komunizmu nije ljude pitalo „jesi li u Partiji“. Isto je i danas. Interesantno, ni od predstavnika „desnice“ to ćete čuti vrlo rijetko ili nikako.
Neki će reći da se Partija promijenila. Ovo je sada hrvatska stranka. No, pogledajmo ta djela s gledišta temeljnih ljudskih prava nekada i sada. Evo usporedbe:
- Partija nekada: „Nema boga, on je ljudska izmišljotina, religija je zlo, a Katolička Crkva glavni neprijatelj. Religija je privatna stvar i javno svjedočiti vjeru, a osobito vjerska uvjerenja u politici i javnom životu, je diskriminacija. Popovi su lopovi, a oni koji prakticiraju vjeru su zatucani, srednjovjekovni, klerofašisti, ustaše“.
- Parija danas: Isto!
- Partija nekada: Ljudski život je plod slučajnosti. Njega se može uništiti u majčinoj utrobi. Ljude se može nevine zatvoriti ako ugrožavaju naše vrijednosti. Montirani procesi i slanje na psihijatriju zbog političkih razloga je legitimna metoda. Hrvati izvan Hrvatske su neprijatelji i ne zaslužuju jednakost. Hercegovci su ustaše i treba ih koristiti radi podjele hrvatskog naroda. Srbi moraju biti privilegirani.
- Danas isto.
- Partija nekad: Jugoslavija je naš dom. Hrvatska država je, ma kakva bila, zločin. Svaki zločin nad Hrvatima je opravdan. Svaki zločin Hrvata moramo umnožiti i k tome dodati višestruke izmišljotine. Hrvati ne zaslužuju ni dostojan pokop. Ako su se borili za Hrvatsku državu, onda se neprijatelji Partije.
- Danas isto.
- Partija nekad: Roditelji su opasnost za djecu. Zato djecu treba preodgojiti.
- Danas isto.
Ovako bismo mogli nabrajati unedogled. Ništa se bitno nije promijenilo. Jedino što se promijenio državnopravni okvir pa Hrvatsku državu ne mogu srušiti jednim udarcem. Zato uporno stvaraju pretpostavke za konačni obračun. Zato je stvorena Documenta s preko 20 zaposlenih, zato je stvoren Zoran Pusić, zato su stvorene BaBe i ŽaBe koje krekeću i podrivaju državu i moral, zato su stvorena medijska carstva i njihove udarna pera (Jelena Lovrić, Ante Tomić, Mislav Bago, Predrag Lucić, Miljenko Jergović, Aco Stanković …). Zato je preuzeta kultura, stvorene nekakve mreže mladih i žena, zato se plete mreža regionalnih kulturnih i udrugarskih razmjena. Sve je samo s jednim ciljem i u duhu jedne Partije. Zato Partija čini sve da se povijest interpretira u skladu s njezinim naukom. Stepinac ne smije biti svet! Jasenovac mora ostati neupitan zločin! Kosti naših predaka mogu ostati razbacane kao životinjske po jamama i šumama Slovenije, Hrvatske, BiH … Zato Goldsteini i Jakovine imaju pravo na povijesnu istinu bez ikakvih znanstvenih metoda.
Naša je ljevica sama laž, laž i laž, pljačka, ubojstva, prijevare i izdaje. Ono što se predstavlja za ljevicu je opaka i opasna sekta, a ne normalna politička stranka!
Zar nekom narodu treba takva ljevica? Mi Hrvati drugačiju (ljevicu) ne poznajemo. Ljevica, svakom tko ne prihvati njezine dogme, jamči pakao. Zato takvu ljevicu treba slomiti. Njezin nauk treba izbaciti iz škole, iz javnog prostora, a njezinim udrugama i agenturama treba uskratiti sredstva. Protiv te i takve ljevice se trebaju upotrijebiti duhovna, intelektualna i materijalna sredstva kako bi ju se konačno slomilo ,a hrvatski narod oslobodilo od neprekinutog uznemiravanja i zločina. Zar nekom treba otrov u tijelu? Hrvatska ljevica je otrov u biću hrvatskog naroda! Hrvatska treba detoksikaciju od takve ljevice i njenog nauka.
Pitanje je tko će izvršiti detoksikaciju Hrvatske? Hoće li to htjeti i moći Orešković, Grabar-Kitarović, Karamarko, Petrov, Reiner i ostala ekipa koja dođe na vlast? Teško! Ako krenu u smjeru detoksikacije cijeli narod treba stati uz njih. Ako ostave ljevičarsku dogmu da hara Hrvatskom – jednostavno ih smatrati plućnim krilom Partije. U tom slučaju Hrvatska će trebati detoksikaciju i od njih. Već u roku od 2-3 mjeseca vidjet ćemo smjer. Ako krenu u tom smjeru sve narodne snage, duhovne, intelektualne i materijalne uprimo za uspjeh projekta. Ako zadrže smjer smatrajmo ih neprijateljima narodnih težnji. Nadam se i vjerujem u zaokret, no treba biti spreman i na drugačiji scenarij. Dosadašnje poruke su konfuzne i kontradiktorne. Ovaj put treba tražiti djela, a ne puko verbalno hrvatovanje ili desničarenje.

Mate Knezović, predsjednik Obiteljske stranke